Sport

Komentari 1

'Prvak sam Češke, prepoznaju me u Pragu, a moja mama je igrala s Macom Maradonom...'

'Prvak sam Češke, prepoznaju me u Pragu, a moja mama je igrala s Macom Maradonom...'

Zagrepčanin Petar Musa, mladi hrvatski reprezentativac, prva je špica praške Slavije. S 11 komada u mreži protivnika pri vrhu je cijele lige, a sada je i tri kola prije kraja osigurao i titulu prvaka Češke

Najbolji strijelac Slavije Prag ove sezone je Hrvat Petar Musa (22). Promaknuo je i Dinamu i drugim domaćim klubovima, držao se svog NK Zagreba, a onda odabrao Češku za razvoj tada 18-godišnjeg igrača i nije pogriješio. S 11 golova u mreži protivnika, najbolji je strijelac momčadi, a pri vrhu je i najboljih strijelaca lige. Njegove je kvalitete prepoznao i Igor Bišćan koji ga je pozvao u U-21 reprezentaciju.

- Nema ljepšeg osjećaja nego kad zaigraš za svoju domovinu, obučeš taj dres. Sada se borimo za plasman na Europsko prvenstvo pa ćemo vidjeti što će biti i kako će to proći - kaže Petar. 

Mama igrala s Macom Maradonom

Majka Jagoda je Petru najveća podrška u životu, a zbog osvojene titule sa Slavijom mama je već spremna za put u Prag proslaviti prvi naslov prvaka svoga sina. Ona zasigurno na poseban način proživljava njegove uspjehe jer je i sama profesionalno trenirala nogomet i to ni manje ni više nego s Macom Maradonom u hrvatskoj reprezentaciji, a u Austriji je igrala za LUV Graz. Jasno je na koga je Petar povukao gene za ovu igru. 

Titula sa Slavijom

Slavija je s devet bodova ispred Viktorije Plzen, tri kola prije kraja matematički osigurala titulu prvaka. U posljednjem dijelu prvenstva u kojemu se najboljih šest borilo za titulu u pet kola Musina je momčad već nakon dvije utakmice i dvije pobjede osigurala naslov prvaka. 

Prvo je pao Banik Ostrava na domaćem terenu 3-1, a onda i najveći konkurent - Viktoria Plzen minimalnom pobjedom 1-0, ali dovoljnom da Slavija mirno dočeka posljednja tri susreta sa Spartom, Slovanom i Jablonecom.

Voli Prag, ali ne voli pivo

Ćeška, Prag, pivo. Sve su to klasične i točne asocijacije na tu slavensku zemlju, a i Petar ih je uspio doživjeti, samo što on baš i ne voli toliko tu zlatnu tekućinu koju oni piju kao vodu.

- Život u Češkoj mi je stvarno lijep. Prag je predivan grad, velik, inače pun turista, ali evo zadnjih mjeseci malo prazan. Ali da, ove asocijacije koje svi imaju na Prag su točne. Njima je pivo kao nama kava u Zagrebu. Ja baš nisam taj tip... Popijem možda pivo poslije utakmice, ali nisam baš ljubitelj piva - priznaje nam mlada perspektivna špica koja je oduševila tamošnju publiku, ali kaže nam:

- Nisam ja superzvijezda, ali jednostavno me dosta ljudi zna. Isto je kao da igraš u Dinamu, klub je prvi u ligi, dosta ga ljudi prati i to je to.

Iz NK Zagreba u Prag

Krenuo je u Hrvatskom dragovoljcu pa prošao Zagrebovu školu, a onda se odlučio da je Češka sjajna destinacija za njegov razvoj.

- Bio sam u Dragovoljcu, tamo sam krenuo, a nakon tri godine prešao u NK Zagreb i prošao cijelu školu nogometa od pionira do seniora. Bilo je ponuda i Dinama i drugih klubova, ali za mene je nekako NK Zagreb uvijek bio najdraži klub. Rođen sam u Zagrebu, uz Dinamo sam volio i Zagreb, ali ja navijam za Dinamo.

Iz Zagreba ga je prvo uzeo Inter Zaprešić, ali Petar nije stigao niti kročiti na travnjak kad je stigla ponuda iz Praga.

- Bilo je teško odabrati kamo krenuti nakon Hrvatske. Ipak ideš u nepoznato, novi ljudi, novi jezik, nova kultura, sve novo, ali stvarno sam se brzo adaptirao tako da nisam zažalio što sam došao. Bila su tu tri. četiri dečka s Balkana, ali smo sada svi na nekim svojim stranama. Bilo je to malo čudno priviknuti se jer sam imao tek 18, 19 godina. Prvi put sam morao sve sam, sam spremati, prati rublje, sve, ali nemam sada ni sa čim problema. Radim kućanske poslove, kuham nešto što je brzo gotovo, a zdravo. Pečem meso, napravim rižu, tjesteninu... Nisam top kuhar, ali mogu si napraviti ručak, večeru. Ako mi se baš ne da, odem s dečkima na večeru haha - govori nam Petar i priznaje da je sramežljiv:

- Ne idem pretjerano van. S dečkima idem ponekad na večere i to je većinom to. 

'Ja sam Petar Musa'

O uzorima ne voli, a iako mu tepaju da je novi Mario Mandžukić ili novi Edin Džeko, Petar skromno kaže kako je još daleko od njih.

- Ja sam svašta, ali na kraju samo Petar Musa. To su igrači koji su napravili sjajne karijere, teško da mogu s njima u istu rečenicu. Uspoređuju me s njima po konstituciji i možda stilu igre, ali stvarno su to igrači koji dan danas igraju u vrhunskim klubovima i napravili su sjajne karijere. Nadam se da ću ja barem upola napravili koliko i oni. 

Ipak ističe jednoga igrača koji ga fascinira.

- Uvijek sam se divio dobrim igračima i Modriću i Mandžukiću. Ali nekako evo i dan danas mi je najbolji Zlatan Ibrahimović zbog njegovog stila igre, zbog svega što je napravio u karijeri, gdje je sve igrao, što je sve prošao u životu... - govori nam Petar pa smo ga upitali hoćemo li onda jednoga dana čitati autobiografiju 'Ja sam Petar'? - Možda - odgovorio je uz osmijeh. 

Hrvatska ima bolju kvalitetu 

Češka ima i prednosti, ali i jednu veliku manu pred HNL-om.

- Infrastruktura je ovdje puno bolja... I posjećenost i puno više ljudi koji prate nogomet, ali što se tiče kvalitete igrača ipak bih dao prednost Hrvatskoj. Napravili smo toliko značajan uspjeh na SP-u i pokazali da smo jedna od najboljih država što se tiče nogometa u svijetu. Oni samo imaju puno više ulaganja u nogomet, ali kvaliteta je i dalje na našoj strani. 

Petar je od svoga dolaska u Češku išao na dvije posudbe kako bi Slavija procijenila da je dovoljno kvalitetan za njih. Prvo je bio u Viktoriji Žižkov, a potom u Slovan Liberecu (27 nastupa, sedam golova).

- Mislim da je to ok da se za veliki klub moraš dokazati u nekim manjima. Moraš napraviti neko ime, pokazati kvalitetu i onda dobiješ priliku. Pogotovo ja kao mlad igrač, došao sam kao nepoznanica s 18 i pol godina, a kroz te sam se posudbe doista izgradio kao igrač. Bila mi je u Slovanu dosta dobra sezona - kaže nam Petar koji još ne razmišlja o odlasku iz Češke:

- Sigurno da bih kasnije volio otići u neku jaču ligu, ali tek nakon što ovdje nešto napravim... Nakon što osvojim s njima ligu, sve u svoje vrijeme, mislim da sam još mlad, da još trebam raditi.

'Teško nam je bez navijača'

- Teško je igrati bez navijača, pogotovo našem klubu koji ima veliku navijačku skupinu. Oni stvarno naprave atmosferu i sada je čudno igrati doma, ali i u gostima. Čudno je kako nama, tako i njima. Ja se nadam da bi do kraja mjeseca mogli pustiti par tisuća navijača na stadione jer već sada može biti 300-400 ljudi koji su u organizaciji utakmice, a onda se nadam od sljedeće sezone da neće biti ograničenja nikakvih za navijače - rekao je najbolji strijelac praške Slavije, ali i dalje skroman dečko iz Zagreba, koji u rodni grad nije stigao za vrijeme pandemije: 

- Ostao sam ovdje i trenirao. Da sam dolazio u Zagreb izgubio bih 14 dana u samoizolaciji pa onda isto to kada bih se vratio. Propalo bi mi mjesec dana ni za što. Nekako mi je to brzo prošlo. Trenirao sam po planu koji smo dobili i čini se da se isplatilo - kaže Petar koji je donedavno bio i prvi strijelac lige, ali sada je samo u jednom golu zaostatka. 

Menadžer mu je kao brat

Menadžeri su mu Milan Martinović (62) i Antonio Dedić (40). Potonji ga je prepoznao još s 13 godina, na što Petar kaže - znamo se cijeli život.

- On me uzeo pod svoje i ovo naše nije ni poslovni ni prijateljski odnos. Stvarno smo kao braća, ja na njega gledam kao na svog starijeg brata. Zna za mene otkad sam počeo igrati i pomaže mi stvarno jako puno - zaključio je naš razgovor sa zahvalom svome 'starijem bratu' najbolji strijelac vodeće momčadi češke lige pa smo to provjerili i sa samim Dedićem.

- Istina je, Petar i ja imamo posebnu poveznicu. Vjerovao sam da će napraviti nešto veliko kada nitko drugi nije vjerovao u njega. Na Petra gledam kao na sina. Kada ga nešto muči, zanima, on dođe, pita... Ja mu dam savjet koji bih dao i svome djetetu. On je danas tu gdje je zahvaljujući svojim igrama - pojašnjava nam velikog napadačkog talenta Dedić.

Najčitaniji članci