Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
6 komentara

'Prvi sam sportaš koji je došao u Hrvatsku igrati sa Fidžija!'

Odrastao sam na otoku s 30 stanovnika, ciklona me skoro ubila, u Australiji sam čistio wc, nisam imao pojma gdje je Zagreb, a sad igram ragbi ovdje, priča Madanawa

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
6 komentara

Vi radite u ovom restoranu?, dočekao nas je.

- Ne. Novinar sam i došao sam napraviti intervju s vama.

- A joooj, ja sam mislio da idem na intervju za posao u restoran, haha!

I taj detalj s početka naše priče otkriva skromnost toga momka. Koji nije mogao vjerovati da je tražen za intervju. Medijski, ne za posao.

Razlog? Ratu Peni Taloga Madanawa (21) prvi je sportaš koji je u Hrvatsku došao sa Fidžija! Pacifičkog arhipelaga udaljenog 16.500 kilometara i 12 vremenskih zona. Baš kako Peni kaže: Drugi kraj svijeta.

Peni se predstavlja na engleskom i fidžijanskom jeziku

S tog drugog kraja svijeta Madanawa je došao igrati ragbi za RK Zagreb. E sad, da dočaramo što je ragbi na Fidžiju poslužit će brojke. Nogomet je uvjerljivo najpopularniji sportu u Hrvatskoj, a od četiri milijuna stanovnika, oko 100.000 je registriranih nogometaša. Fidži ima 910.000 stanovnika, od kojih je 80.000 registriranih igrača ragbija!

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Kao i sva djeca dolje, od malena sam igrao ragbi, od šeste godine. Srednjoškolske lige su jako kompetitivne, ako si u polufualu ili finalu, znaš da ćeš dobiti stipendiju u Australiji, Novom Zelandu ili Francuskoj, skauti ih tih država dolaze na te utakmice. No, nakon završetka srednje škole, klupske su utakmice na Fidžiju više za zabavu, samo da zastupaš svoj okrug, ne možeš puno postići. Puno je talenata i samo najbolji budu izabrani u reprezentaciju. Ovi ostali se boje što će biti nakon što dosegnu svoj maksimum, nemate kamo dalje. U toj sam fazi i ja bio, pa sam otišao u Australiju 2017. studirati u sklopu katoličke misije Youth With Mission i sredinom godine poželio sam nešto novo, okušati se igrajući u Europi. Odlučio sam potražiti preko interneta, vidio stranicu preko koje klubovi iz svijeta traže igrače, nisam dotad znao za nju. I ondje je stajao oglas RK Zagreba - prepričava Peni kako je završio kod nas.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Nisam imao pojma gdje je to, guglao sam Hrvatsku, nikad nisam čuo ikoga na Fidžiju da je bio u Hrvatskoj. Znao sam za Hrvatsku samo zbog nogometnog Svjetskog prvenstva, ali nisam je mogao pokazati na karti Europe. No, vidio sam i da otočani (tako naziva stanovnike Australije, Novog Zelanda i pacifičkih otočkih država, nap. a.) ovdje dolaze igrati. Poslao sam email, dobio odgovor, pogledao neke isječke o RK Zagrebu na internetu. Da, prijavio sam se jedino Zagrebu, iako su me htjeli neki klubovi iz Australije. Ali ja sam htio novo iskustvo.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

I taj je boravak u Australiji bio zanimljiv.

- Dan mi je počinjao u 7 sati jer osim učenja, proučavanja Krista, Biblije..., i treninga ragbija, povremeno sam radio u skladištu, a svaki sam dan volontirao u tom studentskom kampusu pospremajući sobe, krevete, posteljinu, čisteći stubište, toalete... Ne, nisam zarađivao, ali sam bio zahvalan što mi pružaju krov i hranu - priča, pa se udara po čelu:

- I zbog ragbija sam odustao od fakulteta, pa što mi je bilo?!

Slično priča i o Zagrebu, gdje mu klub pokriva smještaj, ali zarade od ragbija nema. Tolika skromnost ne čudi jer Madanawa je odrastao u vrlo skromnim uvjetima.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Dolazim s otoka Serua, koji ima 30-40 stanovnika! Uglavnom mojih rođaka, baš smo velika sretna obitelj, haha!

Jedino je malo problem naći djevojku...

- Da, za to trebate otići na druge otoke. No, Serua je blizu glavnoga grada Suve, 15-ak minuta vožnje brodom, pa oko tri sata autobusom. A kad je oseka, možemo i prehodati ocean do glavnog otoka Viti Levu. A moja je djevojka Nijemica. Upoznali smo se u Australiji i održavamo vezu na daljinu. Eto, sad sam joj malo bliže, haha!

Penijevu je obitelj otac rano napustio.

- Majka je prodavačica i doista joj je teško uzdržavati mene, te moju sestru i dva mlađa brata. Pomažu djed, bivše vojno lice, i baka, koja je domaćica. Ja zasad ne zarađujem da bih mogao slati novac kući, ali doći će i to vrijeme, vjerujem u sebe.

A kako je majka reagirala kad ste joj rekli da idete u Hrvatsku?

- Nisam joj rekao! Samo sam četvero ljudi u Australiji obavijestio o tome, a majku sam nazvao iz Zagreba da joj kažem! Reakcija? Uh, svi su bili šokirani, plakala je, pa me izbombardirala pitanjima gdje je to uopće, morao sam joj slati screen-shot karte Europe... Prijatelji su me pitali 'Hrvatska? Jesi li siguran da se tamo uopće igra ragbi? Ili samo nogomet...'

Objasnio nam je i svoje složeno ime:

- Peni Talonga moje je ime, a Ratu Madanawa dio imena koje naslijeđujete od obitelji. S tim da Ratu označava kao da sam nasljednik poglavice.

Europski osvajači širili su godinama priču da na Fidžiju žive ljudožderi, dok tek u novije vrijeme nije dokazano da su to vrlo rijetki običaji manjinskih plemena, vezani isključivo uz rituale.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Moj djed se šali da i dalje u zubima osjeća okus ljudskoga mesa, haha! - šaljivo Peni gleda na te priče.

Katolik je, prvi mu je jezik fidžijanski, drugi engleski, koji djeca uče u školi kao materinji. A Fidži je jedna od četiri nacije čiji ragbijaši (sportaši) prije utakmica izvode popularni ratni ples. Haka je novozelandski, suparnike na sličan način zastrašuju i Tonga i Samoa, dok Fidži ima dva plesa: Cibi i Bole.

- Meni je Cibi draži, bolji. Poručujemo da smo kao spremni za rat, bitku, izazivamo protivnika da pruži sve od sebe, i mi ćemo, pa tko jači. Svi klinci, naravno, uče taj ratni poklič. I kad na školskom igramo međusobno, jedni drugima izvodimo taj ples.

Prije pet godina snažna je ciklona Wilson poharala Fidži. I on je zamalo teže stradao.

- Moj je rodni otok zaobišla, ali ja sam bio u gradu, a ondje je bilo gadno. Razoren je dobar dio otoka, mnogi su ljudi sve izgubili, a meni je doletio komad krova i rasjekao ruku - priča i pokazuje velik ožiljak je lijevoj podlaktici.

- Da je doletio malo više, mogao mi je tako rasjeći vrat...

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

A bio je na Fidžiju i u vrijeme ponajveće sreće, kad su ragbijaši iz Rija 2016. donijeli prvo olimpijsko zlato neke pacifičke države u povijesti!

- Bilo je ludo, zatvorili su ulice od aerodroma do stadiona, svi su izašli van, pjevali, navijali...

Sami ste si financirali avionsku kartu do Zagreba.

- Jesam, i vrlo je skupa, ali gledam to kao ulaganje koje će mi se isplatiti. Želim igrati u Europi, ovo mi je dobra šansa.

Razinu ragbija u Hrvatskoj nakon odigranih utakmica od 1 do 10 ocijenio je četvorkom. I od srca se nasmijao...

Peni ponekad i pomaže klubu, pa tako zna i pokositi travnjak na terenu

- Uh, kad igrate u gostima (igrao je u Splitu i u Sinju, nap. a.) poseban je osjećaj, navijači, njih pedesetak, pa sudac... ma sjajno, haha! Inače, u Sinju je moj klub pobijedio, rekli su mi, nakon sedam godina i baš mi je bilo lijepo vidjeti koliko su svi oko mene bili dirnuti, neki su i plakali...

Sa Zagrebom se dogovorio na tri mjeseca, no već nakon dva tjedna poželio je ostati dulje. Klub mu je unajmio stan, gdje živi s trenerom Jasonom Newtonom i suigračem Damirom Concijem.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

- Znao sam da ne mogu ovdje živjeti od ragbija, ali htio sam biti prva osoba iz domovine koja je došla u Hrvatsku igrati. I ovo je pravo mjesto za mene, preporučit ću ga dečkima s Fidžija - zaključio je Peni Madanawa.

Tema: Sport fanatik

Message