Purgerica u Kaštelima: Ona je najljepša hrvatska odbojkašica

U ljeto 2016. ležala je u bolničkom krevetu nakon operacije kuka. U svom Zagrebu, u kojem je igrala za Mladost. Ni deset mjeseci poslije Nikolina Božičević (22) prvakinja je Hrvatske, i to u dresu Marine Kaštela.

Nakon svega, ova "purgerica" se s Kaštelanima rastala u suzama...

- Očekivala sam dobru sezonu, znala sam u kakvu ekipu dolazim, ali ispalo je zaista odlično, napravile smo sve što smo željele napraviti. I zato nakon svega mogu reći da mi je ovo bila najteža, ali i najdraža sezona u karijeri - kaže Nikolina.

Marina Kaštela osvojila je prvenstvo, kup i superkup, Nikolina je bila jedna od najvažnijih igračica, a veliko pojačanje stiglo je iz redova najvećeg rivala.

- Željela sam ostati u Zagrebu, u Mladosti, ali željela sam ugovor na jednu godinu, budući da se želim profesionalno baviti odbojkom, što mi u matičnom klubu nisu željeli dati. Stigao je poziv iz Kaštela, spakirala sam stvari i otišla - objasnila je Nikolina i nastavila:

- Kad sam došla dolje, sve mi isprva bilo dosta čudno, trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na taj drukčiji mentalitet. Kako sam sama jako otvorena, pristupačna osoba, bilo mi je neobično što ljudi u Kaštelima nisu takvi. Pa još dođem kao purgerica, ha, ha... Ali brzo je sve sjelo na svoje mjesto, prihvatili su me ljudi, suigračice također. Na kraju, na rastanku, bilo je i smijeha, i suza... - priča Nikolina.

Zezali su me zbog 'kaj'

Osim što su igale odbojku, Dalmatinke i Zagrepčanka iz Dubrave učile su jedne od drugih.

- Moj 'kaj' je odmah bio glavna zafrkancija, a s vremenom sam cure pokušavala i naučiti pričati zagrebački. Učile su i one mene svom dalmatinskom, ali sve skupa zvučalo je tako da je ostalo samo za internu upotrebu - smije se Nikolina.

A prije nepunih godinu dana nije joj bilo do smijeha. Bolovi u nozi trajali su dugo, a odgovora na pitanje zašto je boli nije bilo. Sve dok joj liječnici nisu ustanovili ozljedu kuka.

- Problem postoji na oba kuka, ali na desnom je taj 'šiljak' na kosti bio puno veći i oštetio mi je labrum, ovojnicu na kuku. Nije bilo drugog načina da se utvrdi kolika su oštećenja osim operacije. Operirao me dr. Saša Janković, koji je predvidio da ću se vratiti na teren za osam do devet mjeseci - priča Nikolina.

Slušala sam tijelo i probijala granice

Međutim, doktor je u ovom slučaju bio 'klasa pesimist'.

- Vratila sam se odbojci već za dva mjeseca! Doktor, iskreno, nije ni znao što radim, odlučila sam se oporavljati u privatnom aranžmanu s fizioterapeutom Ivanom Brtičevićem, ali ispalo je super. Znala sam ja da se neću oporavljati tako dugo kao što je doktor predvidio, ali s tako brzim povratkom izenanadila sam i samu sebe. Slušali smo moje tijelo, probijali granice i uspjeli. Dva mjeseca nakon operacije već sam bila na pripremama reprezentacije - kaže Nikolina.

Ništa joj u životu, kaže, nije bilo naporno kao te pripreme.

- Sve sam ja odrađivala normalno, nisam propustila niti jedan trening, ali nakon svakog treninga sam bila slomljena. Kad god ne bih trenirala ili jela, spavala sam. Bila sam potpuno iscrpljena - pamti te trenutke Nikolina.

I zato je ova sezona bila toliko teška, ali i toliko posebna, toliko draga...

Mama je igrala odbojku

- Osjetim taj kuk i dalje, ne baš na promjenu vremena, ali kod nekih većih napora, kad duže hodam... No s obzirom da godinama nisam znala što me muči, koja je dijagnoza, isti čas bi potpisala da mi ovako bude cijeli život. A bit će samo sve bolje - optimistična je Nikolina, koja se pokušala baviti s mnogim sportovima, ali odbojka je ostala jedina prava ljubav.

- Mama je igrala odbojku, čak je donedavno bila aktivna u veteranskoj momčadi, a ja sam oduvijek bila na njenin treninzima i željela igrati. Problem je bio što sam iz Dubrave, a jedini klub u to vrijeme bio je Mladost, na drugom kraju grada. Pokušala sam tako i s atletikom, gimnastikom, ritmičkom gimnastikom, košarkom, tenisom... I vratila se odbojci, jer sportovi bez lopte nikad me nisu pretjerano zanimali.

Želim u inozemstvo

A odbojka je, s druge strane, već godinama njezin način života. Zbog nje je odlučila i fakultet staviti na čekanje. Velika želja je studij arhitekture, ali to će pričekati neka druga vremena. Sad je važna odbojka, odnosno nastaviti napredovati.

- Neću reći da se sigurno neće vraćati u Kaštela, ali zasad mi to nije plan. Želim ići u inozemstvo, okušati se u nekoj jačoj ligi, a gdje će to biti, prepuštam mome menadžeru. Moja želja? Putovati, upoznavati nove ljude, uživati... Pa gdje god to bilo - kaže Nikolina.

U sportu u kojem su lijepe djevojke najnormalnija pojava, ona slovi za jednu od najljepših. Zato i ne čudi što se "hrvatska Francesca Piccinini" okušala i u manekenstvu.

S prijateljem Ivenom Mastinom, modnim fotografom, snimala je neke reklamne kampanje.

- To mi je bilo jako zanimljivo iskustvo, pogotovo zato što sam surađivala s prijateljem. Više je to bilo kroz zezanciju, ali bilo je jako zabavno. I nadam se da sam se dobro snašla u svemu tome, vjerujem da ćemo opet raditi nešto slično. Iako, odbojka je broj jedan, sve ostalo je sporedno – zaključila je Nikolina Božičević.

Prvakinja Hrvatske, purgerica iz Dalmacije, medicinski fenomen i manekenka. Kakva kombinacija...