Dizajniranje pa uigravanje nove momčadi, to je svakodnevni horoskop Matjaža Keka. Ponekad u svlačionici na uigravanje dobiješ Kramarića, Andrijaševića ili Mitrovića, a ponekad... Baš i ne
BIJELI KUTAK
Rijeka igrala na kontre pa pala iz kontre. Pomogao je i Zebec
Ideja odlična i logična, izvedba polovična i djelomična. To je Rijeka bila u Maksimiru. Nije pokazala ni blizu dovoljno da bi si priuštila finale Kupa koji brani, a još je dodatno zaljuljana i pogrešnim sudačkim odlukama u uvodu i na polovici drugog poluvremena.
Riječka je nakana bila pametna: Dinamovu napadu suprotstaviti dobro poznati, jaki bijeli blok pa u završnicu ići sa što više igrača i odlučnije nego u Splitu.
Provedba te ideje u praksi je donijela neveselu i pomalo apsurdnu činjenicu: Rijekin je protok lopte bio prespor da se Dinamu priprijeti iz kontre, ali se sporo vraćalo u obranu pa vrlo brzo palo - od Dinamove kontre. I sudačkog previda nakon samo minutu i pol nastavka te početničkog kiksa čak trojice riječkih igrača u finišu susreta.
Kapetan Bradarić nije ispratio Hajrovića do kraja akcije u Dinamovom protuudaru koji je donio modrih 1-0 u 24. minuti, a zbog prekršaja koji je napravio u startu te akcije još je dobio i zasluženi žuti karton. Ono što ni Bradarić, ni Rijeka, ni polufinale Kupa nisu zaslužili bio je sudački previd, kiks-odluka kojom je Bradariću nimalo opravdano već u 47. minuti Zebec pokazao drugi žuti pa posljedično i crveni karton.
Dvadesetak minuta kasnije Acosty je "požutio" zbog simulacije koje uopće bilo nije nego se dogodila situacija u kojoj je Rijeka trebala dobiti (u najgorem slučaju) slobodnjak sa 16,5 metara od Zagorca.
Te su odluke, naravno, među najznačajnijim potezima polufinala no na drugoj strani iste medalje stoji činjenica da Rijeka od prvih trenutaka susreta nije bila onakva kakva je planirala i željela biti. Dizajniranje pa uigravanje nove momčadi iz sezone u sezonu, to je svakodnevni riječki horoskop Matjaža Keka. Ponekad kroz ljetni promet u svlačionici na uigravanje dobiješ Kramarića, Andrijaševića ili Mitrovića, a ponekad... Baš i ne. I zato, koliko god bio nepopravljiv (i rezultatski preizražen), poraz za squadru s Rujevice nije ni dramatičan, niti ide u red nedopustivih.
U jednoj je utakmici sve moguće pa i to da ti baš na dan te utakmice momčad nije najinspiriranija. Ni Kekova ni Jurčevićeva ("pričuvna") obrana nisu ulijevale neku velebnu sigurnost, ali je, za razliku od Rijekinog, Dinamov napad protivničku obranu stavljao na kušnju, u situaciju da pogriješi.
A Rijeka je (i tu ide još jedan lagani apsurd) najopasnija bila u 10-15 minuta nakon što je ostala s igračem manje. Ostatak vremena Rrahmani i Perić živjeli su dosta lagodnim stoperskim životom. Soudani, Olmo i Gavranović na jednoj, a Acosty, Héber i Puljić na drugoj strani... Pomogla nije ni trostruka rotacija u bijelom napadu kada su umjesto tri startne špice u igru ušli Gorgon, Kvržić i Božinov.
Šteta zbog mrlje na derbiju koju je ostavilo pogrešno isključenje Bradarića, ali objektivno: Dinamo je od početka bio bolja momčad i zasluženo ide u finale Kupa, a Rijeka ide dalje... U HNL-u. Tu još dosta toga ima napraviti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
