Rukometni golmani prolijevaju znoj u Omišu pod paskom Šege, Ivića, Wolffa, Hallgrimssona...

Omiškim Sportskim centrom Ribnjak odjekuju udarci lopte u parket, znoj teče u potocima a grupe mladih rukometnih golmana izmjenjuju se u setovima zahtjevnih vježbi. Ovogodišnje, 13. izdanje Kampa rukometnih vratara privuklo je 280 polaznika iz 23 zemlje, a s njima i ove godine rade dobro poznata lica iz svijeta rukometa, Andreas Wolff, Viktor Hallgrimsson, Marin Šego i Filip Ivić, ali i treneri kao što su Urh Kastelic, Haris Porobić, Marina Škrobot, trener vratara europskih prvaka Magdeburga Dino Špiranec, Miloš Čučković, Primož Prošt, trener makedonske reprezentacije Ice Sokoleski, Radek Kozachuk, Marton Szekely...

Zakratko smo zavirili unutar dvorane u kojoj je u tijeku bio jedna od treninga. Andreas Wolff bio je fokusiran na pravilno postavljanje mladih golmana.

- Ruke moraju biti poluraširene, pogled fokusiran na loptu..., Tako je, prati pogledom igrača i gdje će pucati... - govorio je mladim golmanima iskusni vratar koji je po drugi put stigao u Omiš.

- Za dva tjedna se vraćam na odmor u Hrvatsku, to vam je najbolji odgovor kako mi je ovdje – nasmijao se i dodao:

- Ovo je sjajan dodatak za mlade golmane nakon sezone, pogotovo za one koji nemaju priliku raditi s trenerima golmana u svojim klubovima. Golmani uče dok god brane, i ja u ovim godinama učim, i zato sam tu, da prenesem znanje, ali i da sam učim – kaže Wolff, koji je u karijeri igrao s Balićem, Duvnjakom i Karačićem i kaže kako je učio i od njih.

- Jako su dobri momci i genijalni rukometaši koji imaju sjajan osjećaj za sportove s loptom, ne samo za rukomet, nego i za nogomet, košarku... To je ono što ih čini još boljima, ta različitost. Ponosan sam što sam mogao igrati s njima i što sam mogao učiti od njih.
Nahvalio je i hrvatske golmane te nam otkrio što bi mogao biti uzrok nešto lošijih izdanja naše reprezentacije.

- Hrvatska ima sjajne golmane i možda je razlog nešto lošijih izdanja zadnjih godina to što se niste odlučili za jednoga i stali iza njega. Povjerenje trenera i suigrača je ključno za golmana, to mu daje dodatnu sigurnost. Ako ima dva - tri loša dana ili tjedna, da svi stanu iza njega, a ne da ga se zamijeni drugim i zaboravi. Sljedeće godine u Njemačkoj je Euro i ja nikad ne bih isključio Hrvatsku iz utakmica u kojima se odlučuje o medaljama. Vjerujem da će se Hrvatska reprezentacija vratiti u krug medaljonoša, mene to sigurno ne bi iznenadilo.

Viktor Hallgrimsson demonstrirao je brzinu reakcije i snalaženja u nepredviđenim situacijama. Recimo, kad se obranjena lopta odbije natrag suparniku a golman je na podu...

- Najveća vrijednost ovoga kampa je što mladi mogu naučiti kako pravilno i koliko naporno moraju raditi da bi uspjeli. Sigurno je da će se svi s ovog kampa vratiti kućama kao bolji vratari nego što su to bili. Nemaju mnogi takvu priliku i stoga je dobro da ovdje uče, zapisuju i kući ponavljaju naučeno, kako bi jednoga dana i oni bili u mojoj poziciji – kaže gorostasni Islanđanin, koji je jako popularan među mladim golmanima i prva meta za "selfie".

Kaže da u Omišu uživa:

- Jako je lijepo, imao sam priliku osim Omiša posjetiti i Split i Dubrovnik, more je kristalno, vrijeme je sjajno, doduše malo je vruće za mene, ali jako je lijepa zemlja sa sjajnom atmosferom ovdje na kampu. Čestitke organizatorima...

Hallgrimssonu je ovo prvi dolazak na kap, a Marinu Šegi tko zna koji.

- Ovo je 13 izdanje kampa, ja sam bio skoro na svim izdanjima i mogu posvjedočiti da je ovo jedna vrhunska priča, da je kvaliteta rada na visokom nivou, što prepoznaju i djeca, i roditelji, i klubovi. Sretni smo što nam se vraćaju stara lica na kamp, a već ima i dosta predbilježbi za sljedeću godinu. Najveća vrijednost kampa je postava trenera i demonstratora, sve su to vrhunska imena. U zadnje vrijeme se organiziraju slični kampovi po cijelom svijetu, svi pokušavaju napraviti neku sličnu priču, i svima ide ok, ali nikome kao Mariju Čaljkušiću koji iz godine u godinu u Omišu okuplja vrhunsku kvalitetu. Za djecu je sjajno da imaju priliku vježbati i uživo vidjeti svoje idole, pogotovo što većina njih u svojim klubovima nemaju specijalizirane trenere, a kad odrastu od njih se očekuje da donose ključne stvari za klubove. Ali to je tako, navikli smo.

Šego ima recept za idealnog golmana.

- Ključni su rad, red i disciplina, a nije naodmet ni da budu malo ludi, ha, ha, ha... - nasmijao se iskusni golman, a na pitanje što možemo očekivati od reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu, kaže:

- Nadam se medalji, ne bi bilo naodmet vratiti se s medaljom oko vrata.

Za razliku od Šege koji još uvijek nije načisto čime će se baviti nakon što ode u golmansku mirovinu, Filip Ivić se već priprema za novo poglavlje svog rukometnog života.

- Ja sam ovdje svako ljeto jer i sam želim učiti, planiram se u budućnosti baviti trenerskim poslom i ovo mi je dobra osnova. Činjenica da je ovo 13. izdanje kampa najbolje svjedoči o njegovoj kvaliteti  i rastu iz godine u godinu, drago mi je da je tako, da se ulaže, da mladi mogu ovdje naučiti osnove, vidjeti izbliza svoje idole, popričati s njima..., to je neprocjenjivo iskustvo.

S tribina sve promatra organizator Kampa Mario Čaljkušić. Vidno umoran, ali i zadovoljan.

- U travnju smo imali Svjetski kup košarkaških veterana, u svibnju Svjetski kup rukometnih veterana i sada Kamp rukometnih vratara. Tri su to projekta koji su Omiš upisali krupnim slovima na sportsku kartu svijeta, a vjerujem kako ćemo i ubuduće nastaviti istim tempom. Već sada imamo jako puno prijava za naredna natjecanja, a posebno sam ponosan na Kamp rukometnih vratara jer je dosegao najveću svjetsku razinu. Postavili smo visoke standarde koje pratimo iz godine u godinu, svi noviteti koji se pojavljuju u svijetu rukometnih vratara kreću upravo iz Omiša, s našega kampa. Cijeli svijet uči od nas, a malo po malo djeca koja su dolazila na prva izdanja kampa ulaze u seniorski rukomet, ostvaruju svoje, ali i naše snove. To je znak da radimo dobre stvari – zaključio je Čaljkušić.