Majstor s Kutije šibica: Morina me 5 godina nagovara na futsal

Ne treba ni naglašavati kakav je podvig izvela momčad Quattro Leones na kultnoj Kutiji šibica. Postali su prva momčad nakon 34 godine koja je osvojila turnir bez sponzora. Čak ni momci iz Quattro Leonesa nisu očekivali da će otići tako daleko.

- Ma kakvi, pa mi smo se skupili bez dana zajedničkog treninga. Bez iti jednog odigranog termina - započinje priču mladi Martin Šroler (20), najbolji igrač i strijelac Kutije šibica koji nagrade ponosno čuva pored kreveta.

Kad čovjek pokuša izgovoriti prezime Šroler dobrano polomi jezik. 

- Djed i baka su mi iz Njemačke i zapravo je Schröller, ali dolaskom u Hrvatsku postali smo Šroleri - objašnjava nam junak Quattro Leonesa.

Jakirović ga pokušao vrbovati

Šroler je inače talentirani krilni napadač Gorice koji se polako probija na veliku scenu, a u minuloj je polusezoni skupio šest nastupa u 1. HNL. Nije baš uobičajeno da igrači velikog nogometa dobiju dopuštenje za nastup na malonogometnim turnirima, ali Kutija je iznimka.

- Zna se što je Kutija, a činjenica da je i naš trener Sergej Jakirović igrao Kutiju samo nam je pomogla. Dopustio nam je odigrati taj turnir, ali svi ostali su strogo zabranjeni. Igrali smo na vlastitu odgovornost i sve je, srećom, dobro prošlo.

Trener Jakirović ga je usred turnira pokušao i vrbovati u svoju ekipu.

- Trener je vidio da rasturam pa me usred turnira pokušao nagovoriti da dođem igrati za njegovu ekipu, ali nisam popustio, ostao sam vjeran svojim 'lavovima' - priča simpatični Martin kroz smijeh, a u tom trenutku pored nas prolazi dobro raspoloženi Sergej Jakirović i zadirkuje svog pulena:

"Nadam se da o meni pričaš sve najbolje, pohvali me malo" - zeza ga Profa.

- Tako vam je to kod nas, sjajna atmosfera je u klubu, a za sve je zaslužan trener koji je opušten, zna se šaliti, ali zna i raditi. Njegovi treninzi nisu suhoparni kao kod nekih trenera s kojima sam se susreo ranije, čovjek 'kuži' nogomet - rekao je mladi igrač Gorice.

'Samo ne Fetić'

Quattro Leones klasična je kvartovska ekipa koju čine dečki iz Dubrave, a jedini 'stranci' bili su Marko Dabro (donedavni igrač Gorice) i Šroler. 

- Među dečke sam stigao na poziv klupskog suigrača Kristijana Kahline, a nikog osim njega i Dabre nisam poznavao. Bilo mi je na početku malo neugodno, ali sam se opustio, odigrao najbolje što znam i 'rasturio' - kaže Šroler koji je očarao navijače pored puno razvikanijih futsal igrača koji su igrali na turniru.

- Bilo je treme. Nije bilo lako stati na parket i odigrati protiv Mordeja, Marinovića, Čujeca, a tek Fetić... Kako nas je taj 'uneredio' na jednom turniru u Austriji, molio sam se da ga ne moram čuvati. Na kraju je sve dobro ispalo, naš Kahlina branio je čuda i uzeli smo turnir - objašnjava Šroler.

Nakon sjajnog turnira krenula su vrbovanja i ponude. Mnogi ga žele vidjeti u futsalu, ali...

- Kujtim Morina me već pet godina nagovara da pređem na mali nogomet. Sa sedamnaest godina sam igrao u Nacionalu, tamo me doveo upravo Kujta, ali me srce uvijek više vuklo ka zelenom travnjaku. Mali nogomet je opcija ako ne uspijem u velikom, ali vjerujem u sebe - samouvjeren je Šroler.

Šroler obožava nogomet, svejedno mu je, samo da se igra.

- Najviše se zabavljam 'španajući' s prijateljima na betonskom igralištu, tamo sam naučio sve što znam. Smatram da se nogomet ne može učiti kroz knjige, nego samo na igralištu.

Nogometni uzori su mu...

- Ricardinho u futsalu, a Ronaldinho u nogometu, to su doktori nogometa - ispalio je kao iz topa Šroler.

Najveće igračke kvalitete?

- Brzina i tehnika, dribling, to su mi najveće prednosti - kazao je Šroler.

Krajnji domet u karijeri?

- Liga petice! - kazao je gorički ofenzivac pa dodao:

- Preferiram englesku ligu, iako sam svjestan da je tamo 'fizika' sve. Svjestan sam da moram još poraditi na tom segmentu, ali to mi je najmrži dio treninga - smije se Šroler.

'Atiemwen je klasa'

Kratkoročni cilj mu je izboriti se za veću minutažu u Gorici, iako je konkurencija paklena. Tu je Nigerijac Iyayi Atiemwen, Kristijan Lovrić, Farouk Miya...

- Sve su to sjajni igrači. Atiemwen je klasa za sebe, Lovrić je talentiran, Miya je sjajan tehničar... - nabraja Šroler i hvali svoje suigrače. 

Odmor je kratak, uskoro počinju pripreme, a tu Martin vidi svoju priliku.

- Na meni je da šutim i radim te da se na prijateljskim utakmicama izborim za mjesto u prvoj momčadi. Možda će mi u prilog ići i dobri nastupi na Kutiji, ipak to šef cijeni - šali se Šroler.

'Zwolinski je gospodin'

Svlačionica Gorice bogata je raznim kulturama, u klubu igra čak 13 stranaca s raznih strana svijeta, a mladi igrač Gorice se dobro slaže sa svima.

- Najbolji sam s Lukaszom Zwolinskim, kakav je to gospodin. Studira, vodi miran obiteljski život, veliki je profesionalac. Njegove poteze upijam na treningu. Zwole me nekad poveze i na trening jer još nemam vozačku, ali najčešće idem biciklom. Sve suigrače poštujem, a poštuju i oni mene. Nitko se ne ističe i to je najveća snaga ove momčadi.

Tattoo boy

Martin Šroler je veliki ljubitelj tetovaža, ima ih već četiri, sve na desnoj ruci.

- Prvu sam napravio sam 17 godina, a pristanak je morala potpisati majka. Nije joj bilo teško jer sam tetovirao njezine i sestrine inicijale ha-ha-ha. Imam još i tetovaže kompasa i dijamanta, ali one nemaju neko posebno značenje, više je to zbog estetike. 

Ipak, Šroler brojem tetovaža ne može parirati suigraču Joeyu Suku.

- Suk ima cijelo tijelo istetovirano, a mene zove Tattoo boy, ha,ha,ha. Nekad imam dojam da zbog tih tetovaža Joey izgleda kao bolji igrač nego što doista jest - završio je dobro raspoloženi Šroler.

Gorica je u subotu započela priprema za nastavak sezone. Novopečeni prvoligaš čvrsto se usidrio na peto mjesto prvenstvene ljestvice. Trener Sergej Jakirović 'nagazit' će igrače na treningu, a Martin Šroler će dobru formu s parketa pokušati pretočiti na zelene travnjake.