Sport

Komentari 96

Sjećanja na 'Plavo Valentinovo': Zeko nas nikada nije iznevjerio!

Sjećanja na 'Plavo Valentinovo': Zeko nas nikada nije iznevjerio!

O događajima iz 14. veljače 2000. priča Želimir Jelić kojeg će 22 godine kasnije pronaći Sanjin Španović, autor knjige "Zeko", biografije o Velimiru Zajecu koja će se za mjesec dana naći u prodaji...

Već 22 godine prošlo je od “Plavog Valentinova”, dana kada je klubu iz Maksimira vraćeno ime Dinamo. Nakon što je 25. lipnja 1991. godine klub preimenovan u HAŠK Građanski, a potom 24. veljače 1993. u NK Croatia, smrt Franje Tuđmana i odlazak HDZ-a u oporbu bili su najvažniji uvjeti za povratak imena koji je svih tih godina bilo top političko pitanje u državi.

Na sjednici skupštine kluba 14. veljače 2000. godine prisutno je bilo 44 člana Skupštine, od kojih je na kraju 43 glasalo za ime Dinamo što je u 18:02 objavio tadašnji predsjednik Skupštine Stjepan Brolich. Taj trenutak ispod zapadne tribine čekalo je nekoliko tisuća navijača kojima će radosnu vijest otići obznaniti tadašnji sportski direktor kluba i nekadašnji slavni kapetan Velimir Zajec.

Baš je Velimir Zajec bio jedan od troje članova Skupštine koji je još 1991. godine glasao protiv micanja imena Dinamo, te stavom svih tih godina da jedino ispravno ime je Dinamo, postao osoba od najvećeg povjerenja navijača. Zajecovo spuštanje ispod zapada i “ubi et orbi” navijačima pratili su i svi mediji, među kojima i današnji fotoreporter Pixsella Robert Anić koji je uspio uslikati i trenutak kada je Zajeca uspio zagrliti i poljubiti jedan Bad Blue Boys.

Bio je to Želimir Jelić kojeg će 22 godine kasnije pronaći Sanjin Španović. autor knjige "Zeko", biografije o Velimiru Zajecu koja će se za mjesec dana naći u prodaji. Povodom ove obljetnice ustupio je dio iz knjige upravo o tom danu i zagrljaju:

Sjednica je počela oko 17 sati, no Zajec se sjeća da je gužva već bila od podneva, te da je na sjednici bilo više točki dnevnog reda. No, kako je gužva postajala sve veća, a masa glasnija, odlučeno je da se promijeni tijek sjednice.

- Htjeli smo da to što prije završi i da ja odmah kažem to navijačima. Zato smo odmah stavili da povratak imena bude prva i jedina točka dnevnog reda. Nije bila lagana situacija, ne zato jer smo se bojali ishoda, uostalom znali smo da će to proći, puno je tu bilo bivših igrača u skupštini, nitko nije bio protiv povratka imena. Ali, atmosfera je bila napeta, svi su imali nešto za reći i onda je to dugo trajalo. Vani se počelo govoriti da nešto ne ide po planu, pa je bilo i trzavica navijača i policije, tako da sam samo čekao da se to izglasa - prisjeća se Zajec.

Na kraju je pred navijače izašao s još jednom legendom kluba iz njegove generacije Markom Mlinarićem, tada trenerom druge momčadi, te s glasnogovornikom kluba Ivanom Rotimom.

- To je poseban dan u mom životu i u životu svih navijača Dinama. Bio je to dan kad smo svi bili sretni jer smo znali da će se naš klub opet zvati Dinamo. Ključnu ulogu u povratku imena Dinamo su odigrali naši Bad Blue Boysi koji su pomogli i u stvaranju naše domovine. Izuzetno sam ponosan da sam sudjelovao u tom događaju i da sam, uz puno naših starih igrača, doprinio da se vrati ime Dinamo - skromno će Zajec.

Jedan od onih navijača koji će uspjeti te večeri zagrliti i poljubiti Velimira Zajeca bio je i Želimir Jelić, tada dvadesetosmogodišnji pripadnik Bad Blue Boysa iz Dubrave. Taj zagrljaj i poljubac ostat će ovjekovječen i na fotografijama koje do dan danas služe za ilustraciju obilježavanja godišnjica povratka imena Dinamo. Tog dana se sjeća u detalje, priča, unatoč protoku godina.

- Neka storija je bila tada tih tjedana da će povratak imena biti neminovan zbog promjene vlasti i odlaska HDZ-a u oporbu. Išli smo taj dan prema stadionu jer smo znali što će biti. I našli smo se u jednom kafiću oko jedan sat popodne, te već oko 15 - 15.30 sati došli ispod zapada. Većina ljudi je došla malo kasnije. Mi smo odmah kad smo došli tamo iščupali na ulazu onu tablu s natpisom “NK Croatia”. Kasnije je tu nastala neka makljaža s policijom, ali vrlo brzo se to primirilo. I onda se spustio Zajec. Ja sam bio od njega udaljen tada neka tri-četiri metra i krenuo sam prema njemu da čujem što će reći - prepričava svoju priču Želimir Jelić, pa dodaje:

- I kada je rekao onaj: “Imamo Dinamo”, tu je nastala erupcija oduševljenja, nekako sam ga spontano zagrlio, primio za glavu i poljubio. Ugrubo, Zajec je za nas bio kao spasitelj. Vjerovali smo da dolazi novo vrijeme kluba, da će prestati tortura prema navijačima nakon povratka imena. Poslije nam je Zajec bio spona s klubom, Kuže je bio "jedan od nas" kak se veli s razlogom, ali Zajec je bio spona. Uvijek je bilo pokušaja razgovora između navijača i uprave kluba, policije, no nikada nije bilo pravog odnosa i povjerenja. Ali Zajecu se vjerovalo, oduvijek je imao tu karizmu i imao je najčišće ruke od svih, nije nas nikada iznevjerio.

Najčitaniji članci