Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dinamo je 2013. nasjeo na Alieua Darba, lažnog nogometaša koji je stigao ozlijeđen, nikad nije zaigrao i ostavio klub u sramoti. Kasnije je varao i druge europske klubove
Ljeto 2013. godine u Dinamu je bilo u znaku velikih očekivanja. Na Maksimir je sletio alžirski napadač Hilal Soudani, koji će se u idućih pet godina prometnuti u klupsku legendu. Bio je to transfer koji je potvrdio moć i njuh tadašnje uprave. No, istog tog ljeta, točnije 1. kolovoza, 'modri' su povukli potez koji će ući u anale kao jedna od najvećih blamaža u povijesti kluba.
Trogodišnji ugovor potpisao je Alieu Darbo, Gambijac sa švedskom putovnicom, igrač za kojeg nitko nije čuo, kojeg nitko nije vidio kako igra i koji je, kao šlag na tortu, u klub stigao ozlijeđen. Ispostavilo se da Darbo nije bio nogometaš, već vješt prevarant čija je karijera bila izgrađena na lažima, falsificiranim e-mailovima i sumnjivim YouTube isječcima.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Dinamo je Darba predstavio kao bivšeg igrača engleskog Wigana, no kratka provjera, koju u Maksimiru očito nitko nije proveo, otkrila je surovu istinu. Darbo nikada nije bio član Wigana; tek se fotografirao s dresom kluba, a tu je fotografiju poslao medijima kao dokaz svog transfera. On nije igrač Wigana, samo ima bujnu maštu - poručio je tada glasnogovornik engleskog kluba. Švedski mediji su još godinu dana ranije bili upozoreni da ne nasjedaju na priču, no ta informacija očito nije stigla do Zagreba.
Kako je onda uopće došlo do ovog bizarnog transfera? Ključ je, prema izvorima iz kluba, bio jedan telefonski poziv. Zorana Mamića, tadašnjeg sportskog direktora, navodno je nazvao ugledni skaut Bayerna, Šveđanin Björn Andersson, i preporučio mu Darba. Rekao je kako igrač nije kalibar za bavarskog diva, ali da bi za Dinamo bio sjajno pojačanje. Riječ tako uglednog imena bila je dovoljna da se upali zeleno svjetlo. Mamići su progutali mamac. Kasnije se otkrilo da je Andersson u to vrijeme već podigao tri tužbe jer mu je netko krao identitet i u njegovo ime nudio igrače klubovima. Dinamo je, unatoč ozljedi koljena, Darbu ponudio mjesečnu plaću od 8000 eura i trogodišnji ugovor.
Boravak Gambijca u Zagrebu trajao je nepunih četiri mjeseca i bio je, u najmanju ruku, bizaran. Nije odigrao ni sekunde. Više vremena je proveo po ambulantama nego na terenu. Kad se napokon oporavio, svima je postalo jasno da se radi o igraču koji kvalitetom ne pripada ni niželigaškom nogometu. No, raskid ugovora nije bio jednostavan. Darbo je, frustriran statusom, počeo komunicirati s novinarima preko Facebooka.
- Jel' možeš pitati Zokija kada ću zaigrati? - pisao je, da bi se ubrzo njegov ton promijenio u ogorčenje.
- Prekinut ću ugovor. Oni lažu. Zoran je velika zmija, a u Dinamu ne igraju najbolji, već oni koji se trebaju prodati. Nisam dobio plaću četiri mjeseca - jadao se Darbo novinarima. Prijetio je tužbom Uefi zbog duga od 40 tisuća eura. U cijeloj priči dogodio se i nevjerojatan medicinski zaplet: Darbu je u Zagrebu puklo slijepo crijevo, a brzom reakcijom kluba spašen mu je život. Upravo je taj argument Dinamo kasnije iskoristio kako bi se s njim nagodio oko raskida ugovora. Mediji su špekulirali da mu je isplaćeno 40.000 eura samo da šuti i da se ne pročuje kako su Mamići ispali naivni.
Odlazak iz Dinama bio je tek početak Darbovih nevjerojatnih europskih avantura. Njegove su prevare postale sve smjelije i opasnije. Prvo je pokušao nasamariti talijanski Crotone, poslavši im video isječke na kojima su zapravo bili potezi tadašnjeg igrača Auxerrea, Paul-Georgesa Ntepa. Kako bi opravdao krivo ime na dresu, publici se predstavio kao Alieu Ntep Darbo. I Talijani su nasjeli, no brzo su shvatili o čemu se radi i potjerali ga.
Najdramatičnija epizoda odigrala se u Grčkoj. Darbo je unajmio agenta i uvjerio ga da ga želi solunski PAOK, i to kao posrednu akviziciju Borussije Dortmund. Poslao je lažni e-mail s potpisom tadašnjeg direktora Borussije, Michaela Zorca, u kojem je stajalo da njemački klub želi Darba, ali ga prvo želi poslati na kaljenje u PAOK, pri čemu bi Borussia čak pokrivala dio njegove plaće.
Agent i Darbo otputovali su u Solun, no direktor PAOK-a, Zisis Vryzas, postao je sumnjičav. Kada je otkrio prevaru, nastao je kaos. Vryzas se pred hotelom pojavio sa skupinom najžešćih klupskih ultrasa, bijesnih što je netko pokušao prevariti njihov klub. Dok je Darbo netragom nestao, njegov nesretni agent proživljavao je noćnu moru.
- Zaključao sam se u WC i stavio sav namještaj pred vrata. Bio sam uvjeren da će me ubiti. Nikad se u životu nisam tako bojao - ispričao je kasnije agent za švedski Aftonbladet, dodavši kako je tu noć u strahu proveo spavajući u kadi.
Darbo je svoju "karijeru" nastavio na Malti, u Alžiru i Egiptu, svugdje ostavljajući trag kontroverzi. Danas, s 32 godine, živi mirnim životom u Gambiji. Navodno je zaradio dovoljno za lagodan život pametnim ulaganjima. U jednom nedavnom intervjuu za gambijsku televiziju, na pitanje koji mu je najsretniji trenutak u karijeri, bez razmišljanja je odgovorio: "Najsretniji sam bio kad sam potpisao za Dinamo, dobio novac za potpis i sve poslao obitelji. Ništa nisam zadržao."
24sata © 2026
