Skromni junak Antolić: Najbolji je onaj koji vozi najmanji auto

Ja sam Dinamovo dijete, rođen sam u Zagrebu i cijeli život sanjam kako bi lijepo bilo dati gol Hajduku i pobijediti u Splitu. Osjećaj je fantastičan, kaže Domagoj Antolić, još jednom najbolji igrač derbija. 

- Eno, stari još spava doma, valjda je malo zaružio, proslavio s prijateljima. Baka i djed su najsretniji, oni su moji najveći navijači i dolaze na svaku utakmicu u Maksimiru - priča dečko iz zagrebačkih Gajnica.

Antolić je jedan od najskromnijih igrača u svlačionici “modrih”, ni najmanje umišljen tip. Svaki dan stiže na trening u najmanjem automobilu od svih igrača.

- Ma mene uopće ne zanimaju te skupe ‘pile’, nabrijani auti. Ja sam sretan s onim što imam, jednog dana kad budem zaradio, kupit ću si nešto drugo i to je to - rekao je Antolić.

Nije to prvi primjer da u Dinamovoj svlačionici oni najskomniji igraju najbolje. Bilo je tako nekoć sa Silvijem Marićem, koji je na Maksimir dolazio tramvajem iz Dugava i istodobno “bušio” Partizan, a navečer su ga kamere znale uloviti kako u Saloon dolazi vozeći prijateljev stari Ford.

Poslije, kad je kupio Lamborghini, stigle su ozljede i više to nije bio isti igrač. Nakon njega Badelj je na treninge dugo dolazio vlakom, Mateo Kovačić tramvajem... 

Zabiti gol za pobjedu na televiziji je djelovalo vrlo jednostavno. No tako se činilo i krajem devedesetih kad je Silvio Marić bio sam pred Hajdukovim golom, pa je lopta pogodila stativu.

- Naravno da sam čuo za tu priču da je sveti Duje pomaknuo stativu, ali ne sjećam se utakmice. Imao sam tad 7-8 godina, bio sam premali da bih se sjećao - priča kroz smijeh Antolić. 

Odlaskom Sammira broj 10 u plavoj garnituri je opet slobodan. Nakon Marka Mlinarića, Zvonimira Bobana, Vjekoslava Škrinjara, Edina Mujčina, Dinamo opet ima “španera”, plemenitog igrača koji zaslužuje “cenera”.

- Iskreno, volio bih broj sedam, ali ga ima moj prijatelj Arijan Ademi. O desetki ne razmišljam. Ne znam, nisam se zamarao brojevima. Dobra je meni i moja osmica - smije se Antolić.

Nakon utakmice nije razmijenio dres. Otišao je s njim u svlačionicu.

- Evo ga, tu je pored mene. Još razmišljam što ću s njim. Hoću li ga pokloniti dragoj osobi, zadržati ga kao uspomenu na pobjednički gol na Poljudu ili nešto treće. Nisam odlučio.

U Zagrebu će provesti nekoliko dana, a već ovaj vikend putuje u Milano.

- Idem s prijateljima na veliki talijanski derbi Inter - Milan. Nisam navijač niti jednog od ta dva kluba, idem isključivo gledati Kovačića i uživati.

Eh, što bi u Dinamu dali da im je onaj Ante Rukavina iz “peglice”

Dok je vozio “peglicu”, igrao je kao BMW, a sad kad vozi BMW, igra kao “peglica”, šala je koja prati Antu Rukavinu već neko vrijeme. Nema sumnje da je riječ o izvrsnom igraču, ali Rukavina zadnjih mjeseci u Maksimiru igra daleko ispod svoje razine. Što bi Zdravko Mamić dao da mu je u Dinamu onaj šibenski Ruki iz “peglice”?