Slavica je šefica! Rukometaši pulske Arene pjevaju trenerici

U ožujku 2009. Slavica Bonić (47), rođena Slavonka iz Drenovca kraj Požege, preuzela je momčad rukometaša pulskog Arena-Jadrograda. Jedina žena u Hrvatskoj koja trenira momčad u prvoj ligi skromno kaže da su čelnici kluba nakon odlaska trenera Abasa Arslanagića itekako imali hrabrosti postaviti ženu za trenera.

- Igrače nije pratio dobar glas. Pričalo se da su lijenčine i neradnici... Prvog dana okupila sam igrače i rekla im: ‘Slušajte, imam troje djece i nemam vremena za gubljenje. Ako me prihvaćate i želite da ozbiljno radimo, kažite i idemo dalje’. I prihvatili su me od prvog trenutka. Na prvom su treningu svi popadali ‘mrtvi’ od umora jer su bili potpuno nespremni. Već sljedeće godine izborili smo prvu ligu - prisjeća se Slavica, koja je u najjači rang uvela i rukometašice Zvečeva.

- Ja sam prva žena koja je uvela neku ekipu u prvu ligu. To je tad bilo svjetsko čudo, da u konzervativnoj sredini kao što je Požega žena vodi seniorke. I kad sam preuzela rukometaše, poseban motiv bilo mi je nepovjerenje ljudi, nitko nije vjerovao da ćemo uspjeti. Najvažnije je da vjerujem igračima i da oni vjeruju meni - kaže trenerica Bonić, koju su prošle godine za Dan žena igrači oborili s nogu priredivši joj šokantno iznenađenje.

- Ušla sam u dvoranu u kojoj smo trebali imati trening, no ondje nije bilo niti jednog igrača. Ostala sam začuđena jer nikad ne kasne. Neki dečkići s tribina dobacili su mi da se igrači neće pojaviti jer su u štrajku. Izlazeći iz dvorane s bezbroj misli, iz razglasa je zaorila pjesma ‘Sve je ona meni’, a nasmijani igrači išli su prema meni svaki s crvenom ružom u ruci. Vidjevši to, noge su mi se odsjekle i morala sam sjesti. Suze su same potekle - prisjetila se Slavica Bonić.

Igrači sretni što je imaju za trenericu

Ima trenutaka u kojima uopće ne razmišljam da nam je trenerica žena. Prihvatili smo je kao jednaku nama, tako da nije ništa novo ako se u svlačionici netko svuče do gola prije nogo što ona izađe, kaže nasmijani igrač Saša Breščić i dodaje kako su sretni što imaju Slavicu.

Nisu vjerovali da će uspjeti s rukometašima

Moj moto je da se raditi mora maksimalno i ne može se ne trenirati samo zato što ponekad plaća kasni. Poseban motiv i meni i njima bilo je to nepovjerenje ljudi da mi ne vrijedimo i da nećemo uspjeti ništa napraviti, kaže Slavica, koja uz prvu momčad trenira i mlađe kategorije.