Sportski 'ukus': Kako su hokej i futsal pomeli tenis, nogomet...

Pune dvorane u Splitu i Zagrebu, i to uz nemoguće vremenske uvjete, kad je prvi instinkt ostanak u toplom i gledanje kroz prozor, uz traženje i nalaženje novih sportskih junaka, inicirat će i neka nova pitanja. 

Je li svima dojadilo ono što se tradicionalno ‘gura’ u prvi plan, nogomet, košarka, rukomet? Je li prosječnom čovjeku dosta vječito istih priča istih likova? Jesu li Mamić, Marković, Radić, Gobac i ostali gurui davno kazali sve što su imali, i sad se želi čuti i vidjeti što mogu ponuditi neki drugi, novi ljudi?

 Ili je možda riječ o lakšoj mogućnosti identifikacije s onima koji ne zarađuju basnoslovne novce, ne vode pod ruku manekenkice, ne stanuju na južnim padinama brda iznad gradova, gledajući na ‘puk’ svisoka, i ne provode godišnje odmore na egzotičnim lokacijama? 

Nekako slutim da će tri prva kola HNL-a uz dvadeset i četiri utakmice, kad počelo da počelo, na tribine privući manje ljudi no što su ih na Šalatu privukli hokejaši u dvije utakmice. Na otvoreno, na minus dvadeset, na snijeg... Nema tu alibija ‘zima je’, nema objašnjenja ‘predvidljivo je’, nema socioloških analiza sveučilišnih profesora, nisu potrebni, jednostavno je tako. U ovom društvu je sport sličan politici – ista lica, iste prevare, ista obećanja, iste laži, isti neugodan zadah bolesti i truleži. A gledatelji očito pokazuju da im je dosta takvog stanja, na jedini način na koji to mogu pokazati.