Statistika pokazuje: Protiv nas prave obrane - nema!

Duvnjak se digne na udarac i jedanput pukne lijevo, drugi put desno, jedanput gore, pa dolje... Metličić, Lacković, Čupić... Svi naši “udaraju” po cijelom golu, što rijetko koja reprezentacija ima, posebno ne naš subotnjii protivnik u prvom kolu drugog kruga - Mađarska.
Najviše udaraca Hrvatska je uputila s crte, kao i većina reprezentacija. Nakon toga slijede udarci sa srednjeg vanjskog, pozicije s koje se također rješava većina napada svih reprezentacija. No Hrvatska ima i ubojitu kontru, ubojita krila, opasnog lijevog vanjskog, jedino pozicija koja je trenutno možda premalo iskorištena je - desni vanjski. Točnije, protivničkim obranama dosad je od tamo prijetila najmanja opasnost. Pero Metličić i Denis Buntić u pet utakmica samo su 13 puta puknuli na protivnički gol. No momčadi kojoj je Pero Metličić najveći “problem”, može mirno spavati. Kapetan će proraditi dok bude najpotrebnije, u to nema sumnje.
Što se golmana tiče, ni tu nema brige. Mirko Alilović i Venio Losert brane odlično samo da ostanu na toj razini...
Mađarski rukomet s druge strane izgleda prilično čitljivo i jednosmjerno. Većinu napada rješavaju s vanjskih pozicija i s crte, krila kao da ne postoje. Pogotovo lijevo. Najbolji igrač im je Nagy (desni vanjski) koji gotovo svaki udarac puca nisko. Rijetko visoko ili poluvisoko. Golman Puljezević u lijevu stranu svog gola prima gotovo sve, Fazekas prima sve poluvisoke lopte...

KAD JOŠ KRENU PERO I BUNTIĆ...
Hrvatska ima raznovrsnost u napadu i obrani. Naši napadi su enigma, sa svih strana prijeti opasnost, jedina mana je samozatajnost Metličića i Buntića na desnom vanjskom.

SREDINA RAZARA, KRILA SLABA
Napadačka igra Mađara uglavnom se svodi na udarce s vanjskih pozicija i “guranje” lopte na crtu. Krila su im prilično neiskorištena, posebno lijevo krilo koje je - igrač manje.