Igrao sam s Hässlerom, Ambrosinijem, Lucom Tonijem, za kojeg nikad nisam mislio da će postati takav igrač..., a karijeru mi je uništila - umjetna trava! Žao mi je i teško se mirim s tim da ova sezona, ova priča završava, kaže trener Lokomotive
GORAN TOMIĆ:
Svašta sam slušao o Sammiru, a nikad nisam vodio boljeg igrača
Drugo mjesto? Ma fantastičan osjećaj, kako prolazi vrijeme, tako i mi postajemo svjesni težine i kvalitete ovog rezultata, jednog od najvećih u klupskoj povijesti. Pored ovakvih velikana, s puno većim budžetima se ugurati u kvalifikacije za Ligu prvaka, ma to je rezultat za povijest, rekao nam je Goran Tomić (43), hit-trener ovosezonskog HNL-a, koji će večeras s Lokomotivom protiv Rijeke (20.30, HTV 2/HNTV) pokušati doći do Rabuzinova sunca u svom Šibeniku.
Lokomotiva će uskoro zaigrati i kvalifikacije za Ligu prvaka, tu vas očekuju Bešiktaš, Viktoria Plzen ili Rapid Beč...
- Za nas je velika stvar samo spominjati Lokomotivu u društvu tih klubova, to je čudo. Iskreno, nisam uopće gledao te naše potencijalne suparnike do utakmice s Osijekom, tek poslije toga sam malo počeo razmišljati i o njima. Ali, sad nam je cijeli fokus na finalu Kupa. Poslije toga će igrači na odmor, a ja skautirati te suparnike.
POGLEDAJTE VIDEO: Lokomotiva slavi ulazak u Ligu prvaka
Pokretanje videa...
01:08
OK, a koga bi od njih željeli na prvoj europskoj prepreci? I jesu li vam ove europske kvalifikacije koje će se igrati na jednu utakmicu prednost ili mana?
- Apsolutno prednost! Koga bih želio? Teško mi je pričati o tome, prvo bi ih volio sve pogledati. Ma to su velikani, klubovi velike tradicije, imaju iskustvo igranja u Europi. Osobno, htio bih da tu utakmicu igramo u Kranjčevićevoj ulici, a onda što bude. Mi se uz sav respekt prema nama samima, ne možemo uspoređivati s takvim klubovima, njihovim budžetima i tradiciji igranja u Europi.
Danas je već kraj srpnja, koliko još vaši igrači mogu biti fokusirani za nogomet?
- Posljednjih dana je dobro upeklo u Zagrebu, teško je trenirati, ali vjerujem kako kod nas ima još dosta energije i želje za osvajanjem trofeja. Sezona se stvarno razvukla, poslije Osijeka smo doživjeli veliko pražnjenje, pa sam igračima dao dva slobodna dana. I sada smo maksimalno fokusirani na utakmicu.
Vi se vraćate u rodni Šibenik, ali finale Kupa se igra pred praznim tribinama...
- Uh, ne mogu ni reći koliko mi je žao zbog toga, ali to je odluka HNS-a i mi ju poštujemo. Mislim kako bi moj kondicijski trener Antonio Cinotti koji je također Šibenčani i ja popunili cijelu zapadnu tribinu. Strašno mi je žao što na tribinama neće biti navijača, ali više od svega želim trofej u svom Šibeniku.
Jeste li kao dijete trenirali i neke druge sportove ili od prvih koraka krenuli u nogomet?
- Ma od samog početaka sam bio u nogometu. Otac mi je bio nogometaš, živjeli smo zgradu do Šubićevcu, pa je taj stadion bio moj drugi dom. Moj dnevni boravak. U ratno vrijeme sam sa 16 godina otišao u Split, ali se već s 18 vratio u Šibenik.
Za čime žalite u igračkoj karijeri?
- Samo za brojnim ozljedama. Prekretnica u mojoj karijeri je bio odlazak u Red Bull Salzburg, tada sam imao 24 godine, a u klubu su instalirali umjetnu travu. No, to je bila prva generacija umjetne trave, praktički beton. I tu je krenuo moj pad, veliki problemi s ozljedama, pa sam s 29 godina završio karijeru. Žao mi je zbog tih problema s ozljedama, ali mislim kako sam iz svega toga izvukao svoj maksimum.
Najveća imena s kojima ste u igračkim danima dijelili svlačionicu su...
- Luca Toni, Thomas Hässler, Massimo Ambrosini, Mohamed Kallon, Francesco Coco... Bilo je tu još puno poznatih talijanskih nogometaša, ali sve su to sasvim normalni dečki. OK, Hassler je možda bio malo zatvoreniji tip, dok sam se s Francescom Cocom koji je igrao u Milanu, Interu i Barceloni često družio i izlazili smo skupa.
Jeste li odmah za njih znali da su svjetske klase?
- Za Ambrosinija se odmah znalo kako će biti veliki igrač, Francesco Coco je po meni prekratko trajao, bilo je čudesan potencijal. Ali, nikada vjerovao da će Luca Toni postati baš takva klasa. Mi smo tada u Vicenzi zajedno igrali u napadu, u tom trenutku jednostavno niste svjesni da je to takva igračina.
Danas vas čeka finale Kupa, a to vam je i 948. dan na klupi Lokomotive? Što se od vašeg dolaska do danas promijenilo u klubu?
- Lokomotiva je i prije bila respektabilan klub, svi su s poštovanjem pričali o nama. Ali, danas vjerojatno imam malo više kredita kod ljudi koji vode klub, za to sam se i sam izborio. Moram im zahvaliti na velikoj podršci koju su mi dali u kriznim trenucima, a mislim kako smo ove sezone Lokomotivu učvrstili kao ozbiljan i stabilan klub. I sada uz Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeku, s pravom činimo veliku petorku hrvatskog nogometa.
Tko je najbolji igrač kojeg ste trenirali u Lokomotivi?
- Sammir! Bez ikakve dvojbe, ma to je najbolji igrač kojeg sam ikada trenirao. Šteta što ga muče ozljede, ove sezone je upisao malo nastupa, a uvjeren sam kako bi s njim u momčadi i ranije osigurali drugo mjesto. Po znanju se odmah vidi kako je on ekstra klasa. Kakav je u svlačionici? Samozatajan. Uh, kakve sam sve najave imao tko mi dolazi u svlačionicu, ni sam nisam znao što očekivati. Ali, brzo sam shvatio da te priče nemaju veze s vezom, Sammir je normalan lik koji samo želi svoj mir. Danas je stariji i iskusniji nego prije, i sretan je u Lokomotivi.
Kako vam se bilo prilagoditi na život u Kini?
- Jako teško, ali tako je svim strancima u Kini. Čak bih rekao da se mi s područja bivše države prilagođavamo Kini bolje od drugih, mi smo jednostavno takvi ljudi. Ali, nije lako, sve je drugačije. Od jezika, kulture, no najveći je problem nostalgija. Daleko ste, jako daleko, a uvijek je najteže kada ste odvojeni od svoje obitelji.
U Kini ste bili pomoćnik Svena-Görana Erikssona, kako je došlo do vaše suradnje?
- Sven-Göran Eriksson je bio u Shanghaiu, pa došao u Shenzhen, a prije toga raspustio svoj stručni stožer u kojem su bili njegovi Šveđani. Zašto? Ne znam, valjda je tražio novu krv, nove ljude oko sebe. Tražio je čovjeka koji ima iskustva u Kini, pa se počeo raspitivati o meni, čak i u Hrvatskoj. Saznao je sve o meni, a onda je jedan dan uslijedio poziv 'Hello, this is Sven-Goran Eriksson'.
Kako ste vi reagirali?
- A kako ću, pomislio sam si 'mogu misliti, kako da ne, haha'. Ali, sve je dobro prošlo, počeli smo surađivati i od njega sam strašno puno naučio. Redovito se čujemo, šaljemo poruke, a danas je i veliki navijač Lokomotive. Bilo je sjajno raditi uz njega, osjetiti s kakvim se respektom i poštovanjem odnosi prema svom stožeru. Mi bi jednom tjedno večerali kod njega, pa slušali te njegove priče iz Engleske, Lazija, Göteborga..., od takvog gospodina morate puno naučiti.
Postojala je i priča kako će stići na finale Kupa u Šibenik...
- I to mi je jako žao, već mi je potvrdio dolazak, ali sve je propalo zbog korone. A on je čovjek od riječi, vjerujte bio bi tu. Pričali smo o tome prije polufinala, objasnio sam mu kako bi mi u slučaju da uđemo u finale Kupa bila velika čast da dođe na tu utakmicu u moj rodni grad. Sve smo dogovorili, ali čuo sam se i s njim i s njegovim sinom. On ipak ima 73 godine, rizična je skupina, pa sada ne napušta Švedsku.
Lokomotiva je prepuna Albanaca (Cokaj, Uzuni, Mersinaj, Tuci), imate i jednog Kosovara (Kastrati), kako je raditi s tim dečkima?
- Ma oni su nas sve oduševili, idealni su za svakog trenera. Ti dečki pršte od energije, ne pričaju puno, a na svakom treningu idu 100%. Prilagode se svlačionici, samozatajni su momci, a kod njih još vrijede oni postulati čvrstog odgoja. Poštuju starije, na treninzima nose boce, golove, što god treba. A na treninzima doista sve pršti.
Kako ide taj njihov dolazak u Lokomotivu i promocija u prvu momčad?
- Besnik Prenga i Jurica Čabraju idu u Albaniju, sve prate i skautiraju. I oni su sve te dečke doveli zajedno. A mi ne tražimo igrače po pozicijama, već što god ima kvalitetno. Pa na kraju smo doveli stopera, vezne igrače, krila, napadača... I svi su za Lokomotivu puno pogodak.
Lokomotiva će u novu sezonu ući bitno oslabljena, odlaze vam Kastrati, Jakić, Uzuni, Karačić, pa vjerojatno još Grbić, Tolić, Atiemwen...
- O tome još ne razmišljam, zanima me samo finale Kupa. Neosporno je da gubimo najmoćniji i najpotentniji dio momčad, pa Kastrati i Uzuni su nam donijeli po 20 golova i asistencija, takve je klase teško nadomjestiti. No, doći će neki novi igrači, pitanje je hoće li se i oni tako dobro uklopiti. Vjerujemo da hoće, da ćemo i dogodine biti jako konkurentni.
No, Lokomotiva će u izostanku takvih brzanaca (Uzuni, Kastrati) biti primorana i mijenjati način igre...
- Apsolutno! Mi smo ove sezone bili sinonim za brzinu i moć, a sada gubimo takve igrače, pa ćemo morati tražiti neka nova rješenja. Ma žao mi je što cijela ova sezona završava, vezao sam se za ovu momčad, teško mi je prihvatiti da stiže kraj ove priče.
Najdraži trenuci ove sezone su vam...
- Bila su tu dva prijelomna trenutka. Prvi kada smo poslije tri uvodna poraza dobili Istru (4-1), to je bio zamašnjak uspješne sezone. I onda drugo poluvrijeme u posljednjoj utakmici s Hajdukom, takav nogomet dugo nisam vidio. Gubili smo 2-0, a onda okrenuli rezultat i odigrali strašno poluvrijeme. Ne mogu vam opisati koliko sam bio sretan poslije te utakmice, na takav način nadigrati Hajduka je bio pravi odraz naše kvalitete.
Ako jednog dana napustite Lokomotivu, pa posao opet pronađete u HNL-u, voljeli biste sjesti na klupu... koje momčadi?
- Haha, nikome se ne nudim, a moj jedini voljeni klub je Šibenik. Sve ostalo je posao, a strašno cijenim i Dinamo i Hajduk i Osijek i Rijeku. Ali, onako iskreno, volim samo Šibenik - završio je Tomić.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
