Tata ipak zna najbolje: Četiri oca trenera našim skijašima...

Moj je otac fanatik. Divim mu se jer ja nikad ne bih mogao proći ono što je on prošao s Janicom i sa mnom, rekao je Ivica Kostelić.

No Gips je ustrajao. I uspio. Ali u našem skijanju to je uobičajeno - skijanje kao obiteljski posao. Od sedam naših natjecatelja na Snježnoj kraljici četvero ih trenira otac.

Šamšalovi su riječka verzija Kostelićevih. Rajko je sa sinom Daliborom od prvih skijaških koraka.

- Sjajno mi je raditi s ocem. On najbolje zna što je za mene dobro - istaknuo je Dalibor (27).

Rajko Šamšal je 1992. bio hrvatski slalomski prvak i bilo je prirodno da sina uvuče u skijanje.

- Tko je bolji skijaš? Pa ja sam osvajao bodove u Svjetskom kupu... No tata ipak kaže da mu još nisam ni do koljena - našalio se Dalibor.

Sličnu priču ima i obitelj Komšić. Tata Davor je trener, pa je i kćer Andreu “gurnuo” u skijanje.

- Otkad znam za sebe, tata mi je trener. Ne znam bih li mogla na tome mjestu zamisliti nekog drugog. Nema toga što ne bi učinio za mene. Minusi? Nema ih. Bez njega sigurno ne bih uspjela doći do Svjetskoga kupa - rekla je 16-godišnja Andrea.

Matej Vidović s ocem Goranom počeo je raditi tek prije tri godine. Kad je ispao iz reprezentacije.

- Znao sam da je talentiran i odlučio sam financirati mu karijeru i biti mu trener. Prve godine je bilo teško, zapostavio sam i posao, a sezona košta više od 20.000 eura. No pokrili smo se. Odsjedali smo u jeftinim hotelima, donosili su nam hranu... A sad smo, eto, opet u reprezentaciji - sretan je tata Goran.