Teška priča brazilske zvijezde: Rodio sam se u paklu. Droga i mrtvi ljudi bili su oko mene...

Djeca igraju nogomet bosonogi po prašnjavim ulicama, oko njih zbijene poluraspale kućice, droga, kriminal i nasilje.

Česte su to scene kojima su svakodnevno svjedočili brojni brazilski nogometaši koji su odrasli u favelama. Suočeni sa siromaštvom, neimaštinom od najranije dobi i konstantnim strahom, prava borba bila je ne odati se kriminalu. 

Kroz pakleno teško djetinjstvo prošao je nogometaš Manchester Uniteda Antony koji je odrastao na ulicama Sao Paula. Mi ga znamo kao nogometaša od 95 milijuna eura i brazilskog reprezentativca koji će nastupiti na SP-u u Kataru, ali samo on i njegova obitelj znaju kroz kakvo trnje je prošao da dođe do toga. Koliko neprospavanih noći, straha i kruljenja želuca... 

O teškom djetinjstvu Brazilac je otvorio dušu za The Players Tribune.

- Rođen sam u paklu. Moja favela u São Paulu zove se Inferninho, u prijevodu - mali pakao. Dileri su trgovali nekoliko metara od moje kuće, taj miris je bio konstantno pod našim prozorom. Bili smo naviknuti viđati oružje. Više smo strahovali da nam policija ne razvali vrata. Jednom su nam upali u kuću vičući i tražeći nekoga, kada si mlad onda te takvi trenuci obilježe - rekao je Antony.

Sa surovošću brazilskog uličnog života suočio se kada je imao osam godina. 

- Imao sam 8 ili 9 godina, prolazio sam pored čovjeka koji je ležao na ulici, nije se micao. Kada sam mu se približio, shvatio sam da je mrtav. U favelama se morate naviknuti na takve stvari, samo sam zatvorio oči i preskočio to tijelo.

Odmak od teškog života tražio je u nogometu. 

- U favelama doslovno svi igraju nogomet. U početku sam igrao bos, krvavih stopala. Nismo imali novca za obuću. Dribling je uvijek bio nekakav prirodan instinkt u meni. Driblao sam dilere, lopove, vozače autobusa, gurao im loptu kroz noge, stvarno me nije bilo briga.

Na ulici te uvijek netko gleda. A Antony je imao sreću da je to bio skaut Gremija koji je vrlo brzo prepoznao tu nogometnu genijalnost i zaigranost u njemu. 

- Neki stariji lik gledao me kako driblam sve gangstere u favelama, počeo se raspitivati za mene. Bio je to direktor Grêmija. On mi je prvi dao priliku napustiti to naselje i zaigrati za njihovu futsal momčad.

Nedugo nakon toga upao je u oko skautima Sao Paula pa igrao za njihovu omladinsku momčad. Prije tri godine ispunio je snove koji su se činili nemogućim ne tako davno. Debitirao je za prvu momčad. U 37 utakmica zabio je četiri gola i šest puta asistirao. Njegov strašan talent nije prošao nezapaženo ni u Europi. Već 2020. godine zapazili su ga pedantni skauti Ajaxa i doveli ga u Nizozemsku. 

U Amsterdamu je pokazao svu raskoš svog talenta. U 82 utakmice zabio je 24 gola te 22 puta asistirao. Htjeli su ga brojni europski klubovi, no Ajax ga nije dao. Povuci, potegni i krajem ljeta otišao je u Manchester United za 95 milijuna eura.

Pa je li moguće, pomislio je. Sve se činilo tako nerealnim. Prije samo nekoliko godina živio je u nemilosrdnim favelama gdje je svaki dan borba za život, dijelio je krevet s ocem jer nisu imali za drugi. Teško djetinjstvo ga je obilježilo i pomoglo mu da postane osoba kakva je. Zbog toga ima natpis koji ga uvijek podsjeti gdje pripada. 

- Kada sam debitirao za São Paulo, s 18 godina, još uvijek sam morao spavati u istom krevetu s ocem. Ljudi su mi govorili u favelama: ‘upravo smo te vidjeli na TV-u, što ti radiš ovdje‘, nisu vjerovali da živim tamo. U tri godine došao sam od favela do Manchester Uniteda. Prije svake utakmice na kopačke napišem mali podsjetnik – ‘favela‘. Čak i ako ste rođeni u paklu, to je mali poklon od raja - kazao je Antony koji će za nekoliko dana zaigrati na Svjetskom prvenstvu.

Samo treba vjerovati, zar ne?