Jedan od najvećih hrvatskih atletičara preminuo je prošle godine nakon borbe s teškom bolešću. Na Europskom prvenstvu u Rimu 1974. godine osvojio je zlato na 800 metara i postavio hrvatski rekord koji je trajao čak 51 godinu
LEGENDARNI ATLETIČAR
Tko je bio Luciano Sušanj? JNA mu uzela šansu za olimpijsku medalju: 'Jurio je kao tornado'
Čitanje članka:
4
min
Bio je to jedan od najdugovječnijih hrvatskih atletskih rekorda. Legendarni Luciano Sušanj je 51 godinu držao najbolje vrijeme na 800 metara, ali u utorak u Ostravi gledatelji su svjedočili povijesti. Marino Bloudek (25) je osvojio je drugo mjesto na 800 metara na atletskom mitingu iz serije Continental Tour Gold, "Zlata treta", izborio je Svjetsko prvenstvo u Tokiju i još bitnije za njega, upisao se u povijest naše atletike kao prvi koji je uspio srušiti rekord jednog od najvećih hrvatskih atletičara. Istrčao je utrku za 1:44,02 i tako nadmašio Sušnja za pet stotinki.
Legendarni Riječanin preminuo je u travnju 2024. godine u 76. godini života nakon borbe s teškom bolešću. Bio je puno više od sportaša, bio je simbol, inspiracija i jedan od najvećih atletičara koje je Hrvatska ikada imala. Njegovo ime zlatnim je slovima upisano u povijest kraljice sportova, ponajviše zahvaljujući jednoj utrci, onoj rimskoj iz 1974., koja je postala mit, a čiji je rezultat desetljećima bio nedostižan san za generacije hrvatskih atletičara.
Od Kantride do krova Europe
Lucianova sportska priča nije započela na atletskoj stazi. Rođen u Rijeci 10. studenog 1948., kao dječak čija je kuća bila tek dvjestotinjak metara od stadiona, prvo je sanjao nogometnu karijeru u dresu Rijeke. No, sudbina je imala drugačiji plan. S navršenih 16 godina, relativno kasno za početak u atletici, na nagovor prijatelja ulazi u svijet AK Kvarnera. Krenuo je sa skokom u dalj, no ubrzo se prebacio na trkačke discipline.
Uvjeti su bili daleko od idealnih. Bez svlačionica i tuševa, treninzi su često završavali kupanjem u moru, a u jednom je trenutku zbog financijske situacije morao i prekinuti s atletikom te se zaposliti. Ipak, talent i upornost bili su jači od svih prepreka. Pod vodstvom vizionarskog trenera Željka "Zoze" Leskovca, Sušanj se s discipline od 400 metara, na kojoj je 1973. u Rotterdamu postao dvoranski prvak Europe, prebacio na 800 metara.
- Vidio sam u njemu nešto što se rijetko viđa, kombinaciju sirove snage i nevjerojatne mentalne čvrstoće. Prelazak na 800 metara bio je rizik, ali sam znao da je to njegova disciplina. On nije trčao, on je letio - često je govorio Leskovac.
Bio je to potez koji će zauvijek promijeniti hrvatsku atletiku. Godina 1974. bila je godina Luciana Sušnja. Nakon zlata na dvoranskom EP-u u Göteborgu na 800 metara, uslijedio je povijesni nastup na Europskom prvenstvu u Rimu. U finalu koje se i danas prepričava, Sušanj je u impresivnoj završnici deklasirao svjetsku elitu. Iza sebe je ostavio legendarnog Britanca Stevea Ovetta i tadašnjeg svjetskog rekordera, Talijana Marcella Fiasconara.
- Luciano je imao nevjerojatan finiš. Mislio sam da ga imam, ali on je samo proletio pokraj mene u zadnjih 150 metara. Bio je to tornado, jednostavno nezaustavljiv tog dana - priznao je godinama kasnije Ovett, koji je u Rimu osvojio srebro, dok je Fiasconaro, slomljen snagom Riječanina, završio tek šesti.
Vrijeme od 1:44,07 nije bilo samo novi hrvatski rekord, već rezultat svjetske klase koji bi, primjerice, na Svjetskom prvenstvu 2022. vrijedio srebrne medalje. Rijeka je svog heroja dočekala u transu.
Olimpijski san i rekord koji je živio pola stoljeća
Iako je bio na vrhuncu moći, olimpijska medalja ostala je neodsanjani san. Prvi put je nastupio u Münchenu 1972.
- Bio sam član štafete 4x400 metara, ali sam se ozlijedio na treningu tako da nisam nastupio. Kad se dogodio masakr izraelskih sportaša u olimpijskom selu, bio sam u selu, ali je naš paviljon bio dosta udaljen od mjesta tragedije. Čuli su se pucnji, a što se događa saznao sam tek gledajući TV. Znam da su svi bili uplašeni, pogotovo kada su iznad sela letjeli helikopteri i počeli se spuštati specijalci - ispričao je za Večernji list 2020. godine.
Na Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine stigao je praktički iz vojarne. Molba za odgodu služenja vojnog roka u JNA bila je odbijena, pa je umjesto ciljanih priprema, vrijeme provodio u mornarici u Puli. I takav, nespreman, uspio je ući u finale i osvojiti šesto mjesto, što samo potvrđuje o kakvom se talentu radilo.
- Možda bih i osvojio medalju da na Igre nisam došao izravno iz vojske. Pisao sam molbu Generalštabu JNA da me privremeno oslobodi služenja vojske, barem dok Olimpijske igre ne prođu, ali nisu imali razumijevanja. Ne kažem da u vojsci nisam imao uvjete za treninge, ali to ipak nije bilo to. Bio sam u vojsci u Puli i, koliko se sjećam, bio sam u to vrijeme jedini ozbiljan sportaš u vojarni.
Njegov rimski rekord postao je sveti gral hrvatske atletike. Prkosio je vremenu, tehnologiji i novim generacijama trkača punu 51 godinu. Uspio ga je srušiti tek Marino Bloudek.
Život nakon staze: Predan sportu i svom gradu
Nakon što je završio trkačku karijeru s nepunih 30 godina kako bi se posvetio obitelji, Sušanj nije napustio sport. Njegova druga karijera bila je jednako impresivna. Od 2000. do 2014. bio je predsjednik Hrvatskog atletskog saveza, obnašao je dužnost dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora i vodio svoj AK Kvarner.
Njegov doprinos nije bio ograničen samo na sport. Kao jedan od osnivača Primorsko-goranskog saveza, bio je zastupnik u Hrvatskom saboru te zamjenik gradonačelnika Rijeke od 1997. do 2005. godine. S novinarom Orlandom Rivettijem pokrenuo je i danas masovnu utrku "Homo si teć" ostavivši neizbrisiv trag u društvenom životu svoga grada. Luciano Sušanj bio je tih i samozatajan velikan.
- Nikad nisam volio veliku pompu. Moji rezultati su govorili za mene. Najveća mi je nagrada bila vidjeti sreću na licima ljudi u Rijeci kad sam se vratio - skromno je izjavio.
Bio je sportaš čija su djela uvijek govorila glasnije od riječi, a njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i nasljeđe koje nadilazi medalje i rekorde. Njegova tri najsjajnija europska zlata, koja je obitelj donirala Hrvatskom športskom muzeju, ostat će vječni podsjetnik na "Lučija", riječkog asa koji je utrčao u legendu i zauvijek ostao u aleji sjećanja hrvatskog sporta.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
