Tko je bio Trifon Ivanov? Prije 10 godina umro 'Bugarski vuk' kojeg se svijet bojao i volio ga

Bio je nogometaš kojeg je bilo nemoguće ne primijetiti. Ne samo zbog duge kose, guste brade i prodornog pogleda koji je suparničkim napadačima ledio krv u žilama, već i zbog beskompromisnog stila igre koji ga je pretvorio u jednog od najprepoznatljivijih braniča devedesetih. Trifon Ivanov, legendarni stoper bugarske "zlatne generacije" i kultni heroj Svjetskog prvenstva 1994. godine, bio je puno više od nogometaša - bio je simbol jedne ere i čovjek čija je životna priča jednako fascinantna kao i njegova karijera.

Beskompromisni stoper zlatne generacije

Rođen 27. srpnja 1965. u okolici Velikog Trnova, Ivanov je prve nogometne korake napravio u lokalnom Etaru. Iako je u mlađim danima igrao kao napadač, jedan od trenera prepoznao je njegov defenzivni potencijal i prebacio ga na poziciju stopera, što se pokazalo kao potez koji je oblikovao bugarsku nogometnu povijest. Njegova čvrstina, neustrašivost i fizička dominacija brzo su ga dovele do transfera u CSKA iz Sofije, gdje je osvojio dvije titule prvaka i jedan kup, etabliravši se kao stup obrane.

Njegov nadimak "Bugarski vuk" savršeno je opisivao njegovu pojavu na terenu. Bio je branič starog kova, poznat po žestokim startovima, ali i iznenađujuće snažnom i preciznom udarcu lijevom nogom. Njegovi slobodni udarci s velikih udaljenosti postali su njegov zaštitni znak, a nerijetko su završavali u mreži, što je bila rijetkost za igrača na njegovoj poziciji.

Američko ljeto '94. i kultni status

Vrhunac njegove karijere dogodio se na Svjetskom prvenstvu 1994.u Sjedinjenim Američkim Državama. Bugarska, predvođena Hristom Stoičkovim, Jordanom Lečkovim i kasnijim Hajdukovim trenerom Krasimirom Balakovim, šokirala je svijet osvojivši četvrto mjesto, a Ivanov je bio srce i duša njihove obrane. Njegova požrtvovnost i liderske sposobnosti ujedinile su momčad koja je u četvrtfinalu senzacionalno izbacila tadašnjeg svjetskog prvaka, Njemačku. Uoči te utakmice, Ivanov je navodno rekao izborniku Dimitru Penevu da se ne brine.

​- Samo se opusti. S mojim krvoločnim pogledom, prestravit će se. Rudi Völler će pasti na pod kad osjeti moj dah - ispričao je kasnije.

Njegova igra na tom turniru donijela mu je svjetsku slavu. Postao je kultni heroj, a sličice s njegovim likom iz Panini albuma postale su predmet obožavanja. Njegov imidž "opasnog momka" bio je toliko upečatljiv da je 1996. godine nominiran za Zlatnu loptu, osvojivši jednak broj glasova kao legende poput Zinedinea Zidanea, Luisa Figa i Ruija Coste zajedno.

Foto: Profimedia

Europska odiseja i slavni dani u Beču

Nakon uspjeha u Bugarskoj, Ivanov je 1990. godine otišao u španjolski Real Betis. Iako je klub ispao iz lige, Ivanov je svojim igrama i golovima osvojio navijače, pa čak i nosio kapetansku traku. Nakon Španjolske i Švicarske, najbolje klupske trenutke doživio je u dresu bečkog Rapida. U sezoni 1995/96. osvojio je naslov prvaka Austrije i odveo momčad do finala Kupa pobjednika kupova, gdje su poraženi od PSG-a. Njegov doprinos bio je toliki da je 1996. proglašen bugarskim nogometašem godine.

Život izvan terena i prerani odlazak

Ivanov je bio poznat po svom nekonvencionalnom načinu života. Jedna od najpoznatijih anegdota kaže da je jednom prilikom kupio rashodovani vojni tenk i vozio ga po poljima oko svog rodnog sela. Nakon završetka karijere 2001. godine, povukao se iz javnosti i vodio miran život, posvetivši se obitelji i vođenju lanca benzinskih postaja.

Nažalost, njegov život naglo je prekinut 13. veljače 2016., kada je u 50. godini preminuo od posljedica srčanog udara. Vijest o njegovoj smrti potresla je nogometni svijet, a Bugarski nogometni savez oprostio se od njega riječima: "Prije nego što je bio veliki igrač, Trifon je bio veliki čovjek s velikim srcem, uvijek spreman pomoći." Njegova ostavština živi i danas kao podsjetnik na vrijeme kada su nogometom vladali karakteri, a "Bugarski vuk" bio je jedan od najvećih.