TKO JE MATEJ MANDIĆ? Rukometni div iz Ljubuškog prešao put od talenta do heroja unatoč šokantnom incidentu sa suigračem. Povratak s broncom u stilu!
MAJSTOR NA GOLU
Tko je 'hobotnica' iz Ljubuškog? Suigrač ga nokautirao i uzeo mu san o SP-u: 'Svi u ulici smo rod'
Čitanje članka:
8
min
Matej Mandić, 205 centimetara visoki rukometni div iz Ljubuškog, u kratkom je roku prešao put od najvećeg talenta do jednog od nositelja hrvatske reprezentacije. Njegovu karijeru obilježili su nevjerojatni uspjesi i obrane koje prkose zakonima fizike, ali i jedan od najšokantnijih incidenata u povijesti hrvatskog rukometa, koji ga je koštao sna o nastupu na Svjetskom prvenstvu pred domaćom publikom. No, kao pravi pobjednik, iz svega je izašao jači i Hrvatsku odveo do nove medalje, usput ušutkavši i one koji u nju nisu vjerovali.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Počeci u Ljubuškom i očeva zabrana
Rukometni put Mateja Mandića započeo je u RK Izviđaču iz Ljubuškog, nadaleko poznatom rasadniku talenata iz kojeg su potekli i legendarni golmani poput Mirka Alilovića i Marina Šege. Iako mu je lopta odmalena bila u rukama, put do dvorane nije bio tako jednostavan.
- Kum je trenirao rukomet i lopta mi je stalno bila u rukama, ali otac mi je rekao da ne mogu trenirati prije nego krenem u školu. I kad sam krenuo, odmah u prvom tjednu, upisao sam se na rukomet - ispričao je jednom prilikom Mandić.
- David mi je rođak iz četvrtog koljena. Mi smo iz iste ulice Mandići, u selu Hardomilje, kraj Ljubuškog. Ma svi smo tamo rođaci, pomažemo si. Uzori? Uz Landina volim i Šterbika.
Nagli rast u osmom razredu odredio je njegovu sudbinu, a sa samo 17 godina postao je prvi golman "skauta" i osvojio dva naslova prvaka Bosne i Hercegovine. Njegov talent nije promaknuo PPD Zagrebu, koji ga je doveo 2021. No, prilagodba nije bila laka, prvenstveno zbog zdravstvenih problema.
- Imao sam cistu na trtici, zakompliciralo se nakon operacije i pet mjeseci nisam baš ništa mogao raditi, ni trenirati. Samo sam gledao TV i odmarao. I kad sam se vratio protiv Magdeburga, otišla mi je zadnja loža. I još dva mjeseca stanke. Ali sada sam stabilniji, radio sam dosta na sebi jer ne može se samo na račun talenta napraviti nešto - otkrio je Mandić jednom prilikom.
Nakon što se oporavio, uslijedila je eksplozija. Postao je statistički jedan od najboljih golmana Lige prvaka, a izvedba protiv Magdeburga u studenom 2024., kada je imao čak 22 obrane, zacementirala je njegov status europske klase.
Šok u svlačionici: Nokaut koji je srušio san
Upravo kada je bio na vrhuncu forme i spremao se kao prvi golman povesti Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2025., dogodio se incident koji je šokirao sportsku javnost. Nakon poraza Zagreba od Nantesa u Ligi prvaka, u svlačionici ga je fizički napao tadašnji suigrač, srpski reprezentativac Miloš Kos. Sukob koji je počeo verbalnim prepirkama na terenu eskalirao je u svlačionici, gdje je Kos udario Mandića šakom u lice.
Od siline udarca, Mandić je pao, a kasnije se ispostavilo da su mu slomljene tri kosti lica. Hitno je operiran u KBC-u Sestre milosrdnice, a san o nastupu na domaćem SP-u bio je uništen. U obranu napadnutog Mandića stao je suigrač Zvonimir Srna, koji se fizički sukobio s Kosom, zbog čega su obojica prvotno suspendirana. Kasnije je istragom utvrđeno da je Srna reagirao u obrani suigrača, pa mu je suspenzija ukinuta, dok je Kos ubrzo napustio klub i prešao u njemački Erlangen.
Mandić, koji je s Kosom dijelio svlačionicu u Izviđaču i čak išao u isti razred, teško se nosio s posljedicama.
- Jako težak je period otkako sam saznao da neću igrati na prvenstvu, to me pogodilo. Mentalno jako teško to podnosim, ali radim na tome da izađem što jači iz svega. Moja je savjest čista. Što se tiče mene, ja mirno spavam, a sigurno da će on odgovarati za svoje posljedice i postupke koje je napravio - rekao je Matej.
Povratak i bronca za pamćenje
Oporavak je bio dug i težak, no Mandić se vratio jači. Već na Europskom prvenstvu 2026. bio je jedan od stupova reprezentacije na putu do brončane medalje. Briljirao je tijekom cijelog turnira, a posebno se pamti utakmica za treće mjesto protiv Islanda, koju je Hrvatska dobila 34-33. Mandić je u toj utakmici branio unatoč bolesti i imao osam obrana.
- Imao sam i ja temperaturu preko noći, ali tabletama sam ju uspio spustiti i dobro je, a tu je i adrenalin i sve. E sad jedna pivica i to je pravi lijek - izjavio je nakon pobjede.
Tijekom te utakmice, odigrane u danskom Herningu, ušutkao je domaću publiku koja je zviždala hrvatskim rukometašima karakterističnom gestom, stavivši prst na usta. Bio je to čin prkosa i dokaz karaktera momčadi koju je savršeno opisao.
- Ma mi smo ludi ko struja van terena. Svi smo skupa, imamo veliko zajedništvo i tu ludu energiju koja je rasla kako je turnir išao kraju. Zezamo se cijeli dan i noć, to je naša snaga.
Izvan terena ga opisuju kao mirnog i povučenog, no na parketu se pretvara u temperamentnog vođu. Njegove utakmice s posebnom nervozom prati majka Renata, dok je otac Franjo staloženiji. Brani za njemačkog i europskog velikana Magdeburg i, s obzirom da su mu tek 23, pred njim su još godine vrhunskog rukometa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
