Na nogometu je Šipić često kisnuo i obolijevao pa se prebacio u dvoranu. Nogomet je igrao u Vranjicu s Nikolom Vlašićem pa se prebacio na rukomet kod Balića i Metličića. Sada je prvi pivot hrvatske reprezentacije
NOVI HRVATSKI JUNAK
Tko je Marin Šipić? Igrao je nogomet s Nikolom Vlašićem, majku je ispratio do oltara
Čitanje članka:
4
min
Od 2005. do 2009. igrao sam nogomet u Vranjicu, bio sam veznjak. No kako se nogomet igra na kiši, buri, hladnoći, često sam imao upalu pluća i bronhitis, bio sam uvijek bolestan, morao sam ići i na injekcije, pa sam se prebacio na dvoranski sport, počinje svoju priču Marin Šipić (28).
Pokretanje videa...
01:03
I bolje da je postao rukometaš, složit ćemo se svi. Odigrao je fenomenalnu utakmicu protiv Slovenije kojoj je utrpao pet golova i Hrvatsku odveo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Dobio je nagradu za najboljeg igrača utakmice.
- Otac mi je bivši rukometaš i često su mi tatini prijatelji govorili: ‘Evo novog rukometaša’. A ja sam im stalno odgovarao: ‘Ma nema šanse, kakav rukomet’ - kaže Šipić.
Motiviralo ga SP 2009.
No malo-pomalo i došao je dan kad mu se rukomet svidio i kad je rekao majci da odustaje od nogometa. Okidač je bio SP 2009. u Hrvatskoj, kad je uživo gledao Balića i Metličića. Sada je on taj koji s Hrvatskom može osvojiti medalju.
- Naši su osvojili srebro, a ja otišao u akademiju Balić-Metličić. Jedan od prvih trenera bio mi je Žarko Balić, Ivanov otac - kaže Šipić.
I tako je počela njegova rukometna avantura. Dolazak u nepoznato.
- Nisam previše znao o rukometu, ipak sam htio biti nogometaš. Nisam znao ni pravila, pa je trenerima bilo najjednostavnije staviti me na pivota. Poslije su me premjestili na vanjskog, ali meni se toliko svidjela pozicija pivota da sam odlučio ostati - kaže Šipić.
Put iz akademije vodio je u drugoligaša Split, gdje je igrao do 18. godine. A onda je stigao poziv Varaždina.
- Cilj im je bilo drugo mjesto i plasman u SEHA ligu. Išao sam u srednju školu, bilo mi je teško otići od kuće, pa sam četvrti razred završio u Varaždinu.
Nogomet protiv Cindre
- Našao sam sličnu školu, smjer računalni tehničar. Nije mi bilo lako jer sam u Splitu ostavio mamu i baku. U Varaždinu sam bio u studentskom domu i imao sam sve, jedino sam morao sam prati rublje.
Marin je danas prvi pivot hrvatske reprezentacije, a skrasio se u švicarskom Kriens-Luzernu gdje igra od 2022. godine. Prije toga je bio u Varteksu, Nexeu i Zagrebu.
Nesuđeni Luka Modrić. Baš kao što je možda Luka Cindrić, koji je kao kadet za svoj Ogulin zabio četiri gola Dinamu, nesuđeni Mario Mandžukić.
Jeste zaigrali protiv Cindrića na treningu nogomet?
- Šteta što smo samo jednom na treningu igrali nogomet, ha, ha... Ali potvrđujem da je Cindra najbolji nogometaš u reprezentaciji - kaže Šipić.
Metličić ga nahvalio
Petar Metličić i Ivano Balić otvorili su rukometnu akademiju 2007. Dvanaest godina kasnije u dresu seniorske reprezentacije imaju i igrača iz svoje škole - Marina Šipića.
- Marin je prvi igrač ponikao u našoj akademiji koji je odjenuo dres seniorske reprezentacije, no raduje nas što iza njega dolazi još mladih, u svim selekcijama imamo nekoliko reprezentativaca - otkrio nam je Pero Metličić.
Prva generacija u Akademiji bila su djeca rođena 1996. Među njih stotinjak bio je i Marin, koji je na Gripe došao iz nogometa, uspješno je igrao u splitskom Vranjicu, uz bok Nikole Vlašića. I bio vrlo dobar. Njegov otac je igrao rukomet u Njemačkoj, gdje se Marin rodio i počeo igrati nogomet.
- Odmah se vidjelo da je vrlo talentiran i da se isplati ulagati u njega. Ponavljam, manje Ivano i ja, jer smo mi još bili aktivni, tako da smo surađivali na programima i povremeno, tijekom praznika, dolazili sudjelovati u radu s djecom.
Neće još pred oltar
Naime, Marin je već dugo u vezi sa studenticom medicine Andreom Šarčević, a do sada im je veza funkcionirala na daljinu.
- Za sada nam je stvarno lijepo. Nekako smo mi to izgurali i na daljinu, a sada će sigurno biti lakše.
Iako je prije nekoliko godina ispratio svoju majku do oltara, o svojim svatovima još, kaže, ne razmišlja.
- Ma joj, ne pitaj me. Ne znam kada će biti, nisam još o tome razmišljao, ima vremena haha - nasmijao se Marin.
On ju je tada s ponosom gledao na oltaru, a sada je ona s tribina promatrala kako njezin sin prima nagradu za igrača utakmice nakon pobjede protiv Slovenije. Sve emocije izašle su van.
- U tom trenu smo slavili, iznenadio sam se kad su rekli broj 53, pogledao sam mater koja je počela plakati i sve mi je bilo jasno.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
