Tony Popović, sin hrvatskih iseljenika, od Sydney Croatije došao je do vrha australskog nogometa. Sad je s Australijom izborio nokaut fazu nakon remija s Paragvajem (0-0)
Sport
Komentari 2
Tony Popović, sin hrvatskih iseljenika, od Sydney Croatije došao je do vrha australskog nogometa. Sad je s Australijom izborio nokaut fazu nakon remija s Paragvajem (0-0)
Ime Tonyja Popovića sinonim je za australski nogomet. Kao igrač bio je stup obrane na Svjetskom prvenstvu 2006., a dvadeset godina kasnije vratio se na najveću scenu kao izbornik, postavši prvi Australac kojem je to pošlo za rukom. No, priča o ovom stasitom braniču i beskompromisnom treneru neraskidivo je vezana uz njegove hrvatske korijene, koji su oblikovali njegov put od prašnjavih terena zapadnog Sydneyja do svjetske pozornice.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Rođen 4. srpnja 1973. u Sydneyju, Popović je sin hrvatskih imigranata, oca Bratislava i majke Rade, koji su se u Australiju doselili početkom sedamdesetih godina. Odrastao je u Fairfield-u, predgrađu Sydneyja sa snažnom hrvatskom zajednicom, a uz australsko posjeduje i hrvatsko državljanstvo.
Ljubav prema nogometu usadio mu je otac, a prvi ozbiljni koraci napravljeni su u klubu koji je bio srce te zajednice - Sydney Unitedu, koji je u to vrijeme nosio ime Sydney Croatia. Tamo je Popovićev liderski potencijal brzo prepoznat te je već s dvadeset godina postao kapetan momčadi. Za Sydney United odigrao je 162 utakmice, izgradivši temelje za impresivnu karijeru koja je uslijedila.
Nakon sedam godina u matičnom klubu, Popovićeva karijera 1997. godine seli u Japan, gdje je pet sezona s uspjehom nastupao za Sanfrecce Hiroshimu. Njegove igre nisu prošle nezapaženo te 2001. kao slobodan igrač potpisuje za engleski Crystal Palace. U Londonu je proveo svojih pet najboljih igračkih godina, postavši neizostavan dio obrane, miljenik navijača i na kraju kapetan kluba.
Odigrao je više od 120 utakmica za 'orlove', uključujući i sezonu u Premier ligi. Vrhunac reprezentativne karijere doživio je kao dio zlatne generacije Australije, za koju je upisao 58 nastupa i zabio osam golova. Bio je ključan igrač u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. i zaigrao je u Njemačkoj protiv moćnog Brazila, no ozljeda ga je nažalost udaljila od ostatka turnira. Igrao je i protiv Hrvatske 1998. na prijateljskom susretu na Maksimiru kojeg su 'vatreni' dobili 7-0, a na SP-u 2006. utakmicu protiv naše reprezentacije probdio je na klupi.
Nakon kratkih epizoda u Katru i Sydney FC-u, gdje je završio igračku karijeru, Popović se odmah okrenuo trenerskom poslu. Njegov uspon bio je strelovit. Kao prvi trener u povijesti Western Sydney Wanderersa, u debitantskoj sezoni osvojio je naslov prvaka A-League, a 2014. je klub odveo do senzacionalnog naslova azijske Lige prvaka, što je i danas najveći uspjeh nekog australskog kluba.
Uspješne epizode nastavio je u Perth Gloryju, s kojim je također bio prvak, te u Melbourne Victoryju, gdje je preuzeo momčad s dna ljestvice i odmah osvojio Australski kup. Njegov pristup je legendaran: poznat je kao radoholičar opsjednut detaljima, taktičkom disciplinom i fizičkom spremom. Bivši suradnici opisuju ga kao trenera koji neumorno drila obranu i pazi na svaki aspekt života igrača, uključujući i prehranu - navodno je zbog visokog udjela šećera zabranio kečap. Ta beskompromisnost donijela mu je tri nagrade za trenera godine u Australiji, a u rujnu 2024. i klupu reprezentacije. Preuzevši momčad u teškoj situaciji, osigurao je izravan plasman na Mundijal.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+