To je Dinamo: Pjesma, šalovi i strast u kvartu Nike Kranjčara

Ne znam što si planirao za Božić, ali svakako idi na Dinamov pub kviz, prijavi se, odigraj... Pa napravi priču o pobjednicima, bila je urednička zapovijed.

U nekoj teoriji to bi moglo značiti da bih mogao raditi priču - o sebi. Ali, otom, potom... Mjesto radnje Dobri dol, zagrebački kvart u kojem žive legende Dinama - Kranjčari. Točnije kafić Vagabondo u kojemu su BBB-i 2005. Niki Kranjčaru objašnjavali da je za njih izdajica ode li u Hajduk. Transparenti svugdje, već na ulazu u kafić, a unutra, a što drugo, sve u znaku Dinama.

- O, deda, dobra večer - prolomio se pljesak kad je u kafić ušao Josip Kostelić (86), spiker na Maksimiru od 1957. do 1995. Punih 38 godina.

Deda Joža bio je spiker i 13. svibnja 1990. u Maksimiru.

- BBB-i su već vodili rat na travnjaku, a onda je deda ispalio: "Molimo navijače sa sjevera da se vrate!" - ispričao je Vladimir Škegro, a kafićem se prolomio smijeh.

- Znate, dva sata nakon tog kaosa, kad se vani vodio rat, došao je Velimir Zajec i pitao: 'Može li se utakmica ipak odigrati?' Bojao se kazne, a tko zna, možda nije vjerovao da će biti hrvatske lige. A kad sam izlazio sa stadiona, BBB-i su mi zaustavili auto i gledali u prtljažnik da možda ne skrivam suca - otkrio je Kostelić par andegdota, koje nikad nije ispričao.

Uz anegdote je počeo i kviz, 15 momčadi po četiri igrača, puno kao šipak. U mojoj su sve prekaljeni dinamovci, Niko Rukavina, Borut Šips, Saša Pavličić Bekić. I već na prvom pitanju - muka.

- Koji je igrač Dinama zabio najviše golova u derbijima protiv Hajduka?

Je li Igor Cvitanović? Soudani? Ili možda Eduardo? Ha, Eduardo je igrao najmanje derbija, za Dinamo je odigrao manje utamica i od Cvitanovića i Soudanija. Uostalom, Cvitanović je zabio više golova nego što Eduardo ima nastupa. Svugdje muk. Čak i kod Marijana Rastića, "dinamologa" i velikog navijača Deportivo La Corune. Kad je Hajduk 2008. u 2. pretkolu Kupa Uefa igrao protiv Depora, Rastić je, vjerovali ili ne, kontaktirao glasnogovornika Deportiva.

- Savjetovao sam mu da ne spavaju u Splitu jer će im Torcida cijelu noć biti pred hotelom, već da idu u Podstranu. I poslušali su, promijenili su lokaciju, mirno spavali i pobijedili 2-0.

Redaju se pitanja, trebalo je prepoznati četvoricu dinamovaca iz BiH, od kojih su mnogi imali problema oko Mustafe Arslanovića, koji je u Dinamo stigao 1980. iz Sobode Bosanski Novi, pa se u Maksimiru zadržao do 1988., pa idu video klipovi nekih od najboljih golova, pa asocijacije. Za vrijeme cijelog kviza, a što drugo, puštaju se Dinamove pjesme. Atmosfera kao nekad uoči utakmica. Svi kao jedan. Svi u plavom. Plješće se i Mići Martiću, treneru futsal Dinama, koji igra s dedom Kostelićem i Matijom Đulvatom, igra i Mirko Kelava, brat bivšeg golmana Dinama Ivana Kelave... Stigle su momčadi iz svih zagrebačkih kvartova...

I na kraju, rezultati. Nakon dva poluvremena po 20 pitanja, najveći šok izazvalo je treće mjesto Draganićke farme (Zajecova vikendica), jednih od favorita. A čim su oni završili treći, svi su pogledali u nas, njihove najveće rivale. Da, prvo mjesto momčad - Mlinka za Cicu (legendarna asistencija protiv Zvezde) i ono što je u početku bila šala - radim priču o mojim suigračima i sebi. Drugo mjesto osvojila je momčad Phillipe Charles Lucien Christanval... 

- Neopisivo nam je drago vidjeti koliko ljudi voli Dinamo - rekao je Saša Pavličić Bekić iz pobjedničke momčadi.

Pa kad sam ispitao suigrače, red je i da sebe nešto priupitam.

- Dubravko, kakav vam je bio kviz?

- Pa, ovaj, hm, ne znam...

I bolje šuti. U tih dva sata proživjeli smo sve se ono zbog čega je Dinamo otišao u besmrtnost. Emocije i ljubav prema klubu, kojih odavno nema, te su večeri prštale Dobrim dolom. Bio je to sjajan Dinamo. Onaj koji je bio više od kluba, duh i dah Zagreba i njegove vojske navijača. Uostalom, slogan kviza sve govori - Dinamo, to si ti! Vidimo se na sljedećem kvizu, na proljeće.