“VUKOVI” NA VRHU EUROPE Cibona je 3. travnja 1985. godine u finalu u Ateni pobijedila Real Madrid 87-78 i osvojila prvi od dva naslova europskog prvaka u nizu
Točno trideset godina od dana kad su cibosi pokorili Europu
Na parketu je sve bilo riješeno davno prije kraja, bilo je samo bitno sačuvati loptu kojom je Cibona prvi put postala europski prvak. Uzeo ju je
Aco Petrović
, a ona je danas izložena u muzeju posvećenom njegovu bratu
Draženu
, odmah preko puta Cibonine dvorane.
Dražen je zabio
36 koševa
, Aco i Zoran Čutura po 16, Andro Knego 10, a Mihovil Nakić sakupio je čak 21 skok.
- Ma svi su igrali veliku ulogu, ali Dražen je igrao u svom stilu, svi su se na njemu izmjenjivali, ali nitko ga nije mogao zadržati - prisjetio se
Mirko Novosel
, tvorac velike Cibone, koji je projekt započeo 1976., a on je devet godina kasnije kulminirao
prvom europskom krunom
.
Real je u to vrijeme djelovao kao svijet za sebe, bio je prepun španjolskih reprezentativaca, uz dva vrhunska Amerikanca. A Cibona ga je te sezone već dvaput pobijedila prije finala.
- Stvarno je bilo teško očekivati da ćemo ih dobiti i treći put, ali prevagnula je Mirkova taktika. Predstavio je novu vrstu obrane, koja je izazvala kaos među igračima Reala. Svađali su se jer
nisu znali što to igramo
- rekao je Aco, današnji predsjednik Cibone.
U krcatoj Dvorani mira i prijateljstva bilo je oko
1500 navijača koji su doputovali iz Zagreba
i drugih krajeva, ali i neutralni Grci mahom su navijali za “vukove”. Cibona im je podijelila tisuće značaka i privjesaka, a Madriđani tek stotinjak momčadskih razglednica, koje ih nisu impresionirale.
- Atmosfera je bila fantastična, a proslava još upečatljivija, od one u atenskom Hiltonu uz navijače i prijatelje do povratka u Zagreb. Doček na aerodromu bio je neponovljiv, Dražena su nosili na rukama - rekao je Novosel.
- U Hiltonu je bilo službeno slavlje, nakon kojeg smo produžili za Pirej na nastavak u manjem društvu. U Ateni je bio štrajk taksista, pa su prijatelji, koji su doputovali s djevojkama ili obiteljima, unajmili autobus koji nas je tamo odveo - nadovezao se Mihovil Nakić.
A među prijateljima na slavlju bio je i
Dubravko Šimenc
, koji je već u mladim danima pokazao da niti jedan važan sportski ili društveni događaj ne može proći bez njega.
- Pobjegao sam s treninga da odem u Atenu. Trener
Ozren Bonačić
saznao je za moj plan. Rekao mi je da me neće jako kazniti ako se vratim u četvrtak ujutro. Vratio sam se u petak - nasmijao se danas 48-godišnji vaterpolist.
Pravo ludilo se događalo nakon osvajanja naslova.
- Uh, tulum svih tuluma. Neću reći da su svi bili
pijani ko majke
, ali smo se odlično zabavljali. Neki igrači su u jednom trenutku pomislili da ne bi bilo loše osvježiti se u moru, no to je spriječeno - nasmijao se Dudo.
U avion s igračima nije ušao. Htio se prošvercati u pilotsku kabinu.
- Molio sam jednog prijatelja da mi prepusti svoje mjesto, i zbog fešte s igračima u avionu, ali i da stignem na jutarnji trening u četvrtak. Rekao mi je da nema šanse, da on želi biti u avionu s cibosima - kaže Dudo.
Pred Bonačićem se pojavio u petak.
- Kaznio me novčano, no ništa strašno.
I danas ne mogu vjerovati da sam napravio tu ludost i bio tako neprofesionalan.
Ali drago mi je da sam svjedočio jednom od najvećih trenutaka u hrvatskom sportu - rekao je Šimenc.
- “Bilo je emotivno na slavlju, ali za tri dana smo već tukli Partizan” - Aco se sjeća kako su se brzo oporavili
- “Pripremali smo se po vrućini u dvorani sa staklenim zidovima” - Novosel kaže da je Dom sportova bio zauzet
- “Radije bih da je Cibona još na toj razini nego da moj dres visi s krova” - Nakićev dres jedan je od tri umirovljena
-
“Neki igrači su se htjeli na fešti osvježiti u moru, ali spriječili smo ih” -
Dubravko Šimenc
pazio je na cibose
*A kako je stvarana šampionska generacija Cibone čitajte u današnjem tiskanom izdanju 24sata te u nastavku teme na portalu 24sata.hr u 16 sati.