Dino Perić došao je utučen do reklame, sjeo i prekrio lice dresom nakon utakmice. 'Bilo je teško gledati ga takvog, znam da trebam suzdržati emocije, ali sam ga pokušao utješiti', priča nam vatrogasac Franjo Kelbas (65)
Vatrogasac koji tješi Perića: Nikad nisam bio tako potresen
Uskoro će u mirovinu, a Dinamo mu je priuštio utakmicu za pamćenje do kraja života. Remi sa Šahtarom 3-3 Franjo Kelbas (65), voditelj osiguranja DVD-a Maksimir na utakmicama Dinama, pamtit će po tome da je prvi tješio dinamovce nakon izgubljena dva boda.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Dino Perić došao je utučen do reklame, sjeo i prekrio lice dresom.
- Bilo mi je teško gledati ga takvog, znam da trebam suzdržati emocije, ali mi to sve proživljavamo s njima. Ja, evo, već 30 godina - prepričava nam vatrogasac koji je pokušao utješiti utučenog dinamovca.
- Rekao sam mu: 'Nije svijet propao, opet ćemo se svi skupa veseliti vašim pobjedama. Digni glavu, nije sve tako crno'.
Perić mu, priča Franjo za 24sata, nije ništa odgovorio.
'Zvezda i Partizan me nisu ovako potresli'
Rođeni Zagrepčanin veliki je navijač Dinama od malih nogu, a uz to i živi nedaleko od Maksimira. Na Bjeličine je dečke, kaže, ponosan.
- Gledam ih cijeli život, a već 30 godina ne propuštam utakmicu. Teško je, zbog posla ne smijem pokazati emocije, a kad loše krene želudac me probada. Kad je dobro onda srce lupa, ne znam kako da to objasnim, ali znate... - iskreno nam opisuje svoje praćenje "modre" momčadi.
One kakvu, tvrdi, nije vidio nikada do sada. Zato mu je utakmica protiv Šahtara bila najteža.
- Bio sam i na onoj neodigranoj utakmici protiv Zvezde (13. svibnja 1990.), možete me vidjeti na snimkama. Bio sam u službenoj funkciji, a od te sam se utakmice i više približio klubu. Kad to doživite, kada doživite i 5-0 protiv Partizana, to ne zaboravljate. Vezan sam za ovaj klub - govori nam vatrogasac pred umirovljenjem.
- Ova utakmica me posebno potresla i to kao nijedna druga, čak niti te davne, legendarne. Znate zašto? Zato što opet vidim Zagreb koji diše za plavim plućima, a ovi dečki se bore za klub kako već dugo nije nitko - priča nam Franjo, ali ne boji se da će ovaj remi pokolebati Bjelicu i njegove dečke.
'Dobit ćemo Atalantu, a nije ni City nemoguć'
- Ma ja vjerujem Bjelici, a vjerujem i tim dečkima. Mislim da ćemo pobijediti Atalantu, a čak bi i City mogao pasti pred ovim navijačima, ovom publikom. Ova ekipa ima karakter, volju i dušu. Siguran sam da mogu napraviti sve što požele - srčano, navijački nam govori strastveni dinamovac.
Javne skupove osigurava još od prve Univerzijade (1987.) u Zagrebu, a iako ga često oduševe, u srijedu je, kaže, bio posebno ponosan na navijače.
- Što da vam kažem. Nije bilo baklji, nije bilo nereda, ružnih povika. Imam već iskustva, prošao sam puno toga na Maksimiru, no ovo sinoć... Stvarno me čini ponosnim - zaključio je Franjo Kelbas.
On će i dalje znati reći koju lijepu riječ svojim miljenicima, pognutim glavama s travnjaka pružit će utjehu:
- Ajde, dečki, nije još gotovo!