Vlašićev prvi klub za njega će dobiti samo četiri tisuće eura

Nikola Vlašić ponikao je u našem klubu, ali je rano otišao, s 12 godina, pa ćemo od njegovog transfera u Everton dobiti tek 30.000 kuna. Više će dobiti banka koja bude obavljala transakciju novca iz Engleske u Hrvatsku, nego klub u kojem je napravio prve korake, nasmijao se predsjednik NK Omladinac Mario Jurić. 

Naravno, u njegovim riječima ima puno više šale nego zbilje, no i to je dio priče o Nikoli Vlašiću i njegovom odrastanju. Rano je počeo, rano je proigrao, postao rekordno najmlađi koji je nastupio i zabio za Hajduka... 

Joško stvara prvake

Iako su s njim mnogi radili, treba u startu kazati kako je Nikola gotovo u potpunosti projekt svoje obitelji, konkretno oca Joška, koji je još u njegovoj najranijoj dobi procijenio kako u rukama ima savršen materijal koga može oblikovati u vrhunskog sportaša.

- Nikad sebi neću oprostiti što sam starijeg sina Marina usmjerio u košarku i prepustio u ruke trenera, koji nisu u potpunosti znali razviti njegov potencijal. Da sam ga usmjerio u atletiku, Hrvatska bi danas imala svjetskog rekordera u desetoboju - kazao je Joško, koji je nakon Blanke i Marina, s Nikolom krenuo u svoj najozbiljniji projekt, u svoju životnu misiju stvaranja svjetski poznatog nogometaša.

I bio je uvjeren da će uspjeti, ma koliko put bio težak.

- Jednom zgodom bio sam u posjeti kod Vlašića, Nikola je bio još mali, nije imao ni dvije godine. Joško ga je držao između nogu, i on se na sve načine pokušavao izvući. Možda to tada nisam smatrao nečim posebnim, ali sada sam svjestan kako je i to bio dio treninga koje je Nikola prolazio od najranije dobi, dio koji je Joško planirao i provodio daleko od očiju javnosti - ispričao nam je prijatelj obitelji Vlašić.

'U drugoj sezoni bit će starter u Evertonu'

Osim znanja i upornosti, Joška Vlašića krasi i još jedna osobina, to je ponos.

- Nisam čovjek koji je opterećen veličinama, kao što nisam ograničen onim što me okružuje. Nemam kompleks manje vrijednosti zbog toga što sam Hrvat, ili zbog toga što živim u Splitu. Mene to ne sprječava da vjerujem u sebe i svoj rad, da vjerujem kako mogu biti najbolji na svijetu u onome što radim. To isto želim prenijeti i na svoju djecu - kazao je jednom zgodom.

Ono što je bilo ključno u Nikolinom razvoju, to je da je u pravo vrijeme dobio ono što mu je bilo potrebno. Kad je trebao razvijati koordinaciju, radio je upravo to, kad je trebalo razvijati agilnost, Joško je smislio nove vježbe... A kad je došlo vrijeme za rad s loptom, izabrao je vjerojatno najboljeg trenera za taj segment - Zorana Vulića.

- Joško je inteligentan čovjek, izabrao je ono što je u tom trenutku za maloga bilo najbolje. Njemu kapa do poda, u pravo vrijeme je sve radio, i ovo je rezultat tog rada. Ne bih želio umanjiti vrijednost drugih, ali Nikola je Joškov projekt koji je izgurao od početka do kraja. Dobro, ne baš do kraja, Nikola je sad na nivou u kome su se i iskusniji od njega teško snašli. No poznavajući maloga, njegovu glavu, upornost..., sve će on to 'prožvakati', očekujem da u drugom dijelu sezone postane starter Evertona - kaže Vulić, koji je s Nikolom radio na svladavanju elementarne tehnike.

Joško je u tajnosti dolazio na treninge

- Znao sam da mali ima sportske gene, ali me fascinirala njegova motoričnost i koordinacija. S njim se nije moglo pogriješiti, u pravu je Joško kad je kazao da svi treneri mogu pokidati diplome ako Nikola ne postane igrač.

Kako je Joško uvijek povlačio prave poteze, tako nije slučajno izabrao ni Omladinac, u kojem je školu nogometa vodio Franko Bogdan.

- Joško je u tajnosti dolazio gledati naše treninge kako bi se uvjerio što i koliko radimo, i nakon nekog vremena je doveo Nikolu, kome je trebao kolektivni trening s ostalom djecom. Bila je to iznimno nadarena generacija, u kojoj su bili i Josip Bašić, Franjo Prce, Ante Roguljić..., no presudilo je što su unutra bili Nikola i moj sin Luka Bogdan... Zbog njih dvojice Joško i ja smo dali sve od sebe za rad s tom djecom, bio je to 'olimpijski ciklus' vrhunskih treninga i rada, od koga su svi na koncu profitirali - kaže Bogdan, koji se prisjetio jednog 'vaterpolo treninga'

- Ta je generacija vrlo brzo počela odvojeno trenirati, bili su poput 'akademije'. Jednoga dana toliko je padala kiša, da je cijeli teren bio poplavljen. Nigdje trave. Joško i ja samo smo se pogledali i nasmijali. Nismo propustili nijedan trening, nećemo ni ovaj - predložio sam, Joško ih je dobro zagrijao i krenuli smo s treningom i igrom. Bio je to najbolji trening koji su ikad odradili, a nakon njega su bili toliko veseli i opušteni da je to bilo čudo. Joško je samo kazao:

- Danas u županiji nitko nije napravio trening osim nas. Mi smo u naš mozaik ugradili jednu kockicu više, napravili smo korak više od ostalih.

Dođem u sobu u tri ujutro, a oni u dresovima

- Nikola je u početku krenuo sa svojim godištem, 1997., ali je toliko bio dominantan da su ga odmah morali prebaciti sa starijima.
On bi dao na turniru po 50-60 golova, dali bi loptu njemu i svi bi gledali što radi - prisjetio se Bogdan, koji nam je otkrio i anegdotu s prvog gostovanja u Zagrebu.

- Imali su 8-9 godina, ne više i prvi put smo ih odveli na gostovanje. Nekima je to bio i prvi odlazak od kuće. Spremili smo ih na spavanje, oni su bili na katu, mi kat ispod njih. U 3 ujutro probudila me buka i vika, pa sam potrčao vidjeti što se događa s djecom. Kad sam ušao u njihovu sobu, imao sam što vidjeti, oni su svi već bili obučeni i spremni za utakmicu. U tri ujutro!? Malo po malo su rasli i stasavali, pobjeđivali Dinamo s Halilovićem u Međugorju, pa Zvezdu i Partizana u Banja Luci. Tada je Joško prvi put popio rakiju u životu. Morao je, svi su htjeli nazdraviti za njegovog sina koji je bio tako dobar. Ne znam je li popio još koju nakon toga, ha, ha, ha, ha...

Joško je pomno gradio sinovu karijeru, jednom zgodom izjavio je da je Nikola do dolaska na trening Hajduka već postigao 30.000 golova. Do tada je bilo nezamislivo da se toliko individualnih treninga koristi u kolektivnom sportu kakav je nogomet.

Nikola je u Hajdukovu školu došao kao gotovo formiran igrač, koji je godinu dana radio individualno sa Zoranom Vulićem, te tri godine u školi Franka Bogdana, zajedno s Roguljićem, Bogdanom, Blaževićem, Bašićem, Prcom...

- Imao sam neugodna iskustva iz košarke sa starijim sinom, i ništa nisam želio prepustiti slučaju. Dolaskom u Hajduk dobio je točno ono što mu je u tom trenutku nedostajalo, a to je mogućnost da u kontinuitetu igra na najvišoj razini, i razvije svoj potencijal do kraja.

Čudo od djeteta

Da bi umjetnik nacrtao remek djelo, mora biti genijalac, ali mora imati i kist, boje, platno... Nikola je imao genetske predispozicije, ali mu je trebao prostor da to i pokaže, trebalo mu platno da naslika remek djelo.

I naslikao ga je, a u tome mu je opet pomogao otac, koji je postao trener u Hajdukovoj omladinskoj školi, radio je tjelesnu pripremu za sve generacije. Mnogi su se hvatali za glavu i zgražali kad je naručio čunjeva, prepreka, vijača... u vrijednosti 300.000 kuna, no kod Joška nije bilo polurješenja. Metar i štoperica i maksimalan rad na svakom treningu.

- Nikola sprinta ispod tri sekunde na 20 metara, snaga udarca desne noge mu je 121 km/h, lijeve 114, a max primitak kisika 63 ml/kg/min. Ispitani su mu svi parametri krvne slike, uključujući i hormonalni status i po svemu Nikola je sjajan genetski potencijal, ima vrhunske predispozicije, a sada je na njemu i ljudima iz kluba da to iskoriste. Najvažniju ulogu imat će trener koji ga bude uvodio u seniorski nogomet - kazao je Joško, još dok je Nikola bio kadet.

I već tada je, baš kao i danas, u širokom luku zaobilazio novinare.

Živcirale su ga usporedbe sa sestrom, koja je u to vrijeme bila na vrhuncu.

- Blanka je svjetska prvakinja i najbolja atletičarka na svijetu, tako da ona može sve što poželi. Gdje sam ja od nje... Bez obzira na to što su nogomet i Hajduk u Splitu br. 1, ipak je ona još uvijek daleko popularnija od mene i ne želim da nas uspoređujete - kazao je u jednom od rijetkih prilika kad je govorio o sestri koju obožava, i s kojom dijeli gard pobjednika, koji su naslijedili od oca.

Blanka: Njegova djevojka morat će proći moju kontrolu

- Uvijek sam razmišljao pozitivno, zašto sutra ne bih zaigrao za najveći klub na svijetu? Ne priznajem nikome da je bolji dok to ne pokaže na terenu.

Blanka nam je priznala kako se dugo prema mlađem bratu ponašala zaštitnički.

- Moram kao starija sestra paziti na njega. Nema sumnje kako će jednoga dana i njegova djevojka morati proći moju kontrolu, morat će proći moj sud. No lako je za mene, tu je i brat Marin, koji je još kritičniji od mene, ha, ha, ha... Svjesna sam da se oboje prema njemu odnosimo kao prema malom bratu, a on je u međuvremenu izrastao u pravog momka. Čini mi se kao da je bilo jučer, kad nas je sve jako uplašio. Skočio je sa zapisničkog stola u košarkaškoj dvorani, i dočekao se na obje noge. A imao je samo tri godine!? Oduvijek je bio jak na nogama. A bio je i prekrasna beba, s plavim uvojcima - otkrila nam je Blanka i dodala:

Ubit će me ako ovo pročita.

Nije se Nikola naljutio, iako ne voli kad se dira u njegovu privatnost. Pred mikrofone i pera staje samo u rijetkim trenutcima, jednostavno, voli privatnost. Iako su mnogi njegovo preseljenje od roditelja i kupovina Audija A5 nakon potpisa ugovora protumačili kao početak kraja jednog iznimnog talenta, kakvih se Split nagledao u zadnjih 20 godina, to nije bio slučaj.

Nikola se preselio, ali svega dva ulaza dalje od roditeljskog doma.

Kao da je ovo predvidio

- Lijepo je imati svoj mir iza svojih vrata, ali maminu spizu i 'servis' ništa ne može zamijeniti, ha, ha, ha... – kazao je u jednom intervjuu, baš kao što je prije tri godine, na pitanje gdje se vidi za godinu dana, odgovorio:

- U Hajduku!

- A za dvije?

- Isto u Hajduku!

- A za tri?

- E to ćemo tek vidjeti...., ha, ha, ha... 

I baš kao da je tada isplanirao, tri godine kasnije prešao je u Everton. Bilo je ponuda i ranije, Hajduk ga je čak bio spreman prodati, no Joško Vlašić je rekao – ne, još nije vrijeme.

- Da je tada Nikola otišao, netko bi morao s njim, a ja sam bio u jeku Blankinih priprema za Rio. Sjeli smo kao obitelj, kao što uvijek činimo, i zajednički donijeli odluku da Nikola ostaje. 

Ni Nikola nije bio za odlazak.

- Kao i svaki rođeni Splićanin, tako i ja sanjam naslov prvaka s Hajdukom i slavlje pored našim navijačima na Rivi. Valjda će mi se želja ostvariti. 

Za sada nije, no tko zna, možda se u budućnosti Nikola vrati i zaključi karijeru na svom Poljudu. Njemu su Split i Poljud sve, prijatelj svjedoče kako se nije previše promijenio od najmlađih dana.

- Živi u istom kvartu, druži se s četvoricom istih prijateljima, čak je za Novu godinu iznajmio kuću gdje su svi skupa slavili. On vam je ostao uvijek isti onaj Niksi kakvoga ga znamo od malih nogu - otkrivaju nam njegovi najbliži.

Uvijek je miran, a popodnevno spavanje ne propušta

U zadnje vrijeme dosta se pričalo o Nikolinom transferu, no on ničim nije odavao da se nešto događa. Nisu to znali ni njegovi suigrači. A da se nešto doista događa otkrio je tek nakon što ga je Carrillo izvukao iz igre pred kraj utakmice s Istrom. Oprostio se od svih suigrača, kao i od svake tribine s navijačima. Kao da je znao da mu je to zadnja utakmica u dresu Hajduka.

- Ništa se još ne zna, bilo je to 'za svaki slučaj' - otkrio nam je u prolazu prema izlazu s tribina njegov otac.

Par dana kasnije Niksi je prešao u Everton, čiji grb krasi slogan 'Nil satis, nisi optimum' – (Samo je najbolje dovoljno dobro). Tko zna, možda ga za koju godinu i promijene u 'Nil satis, Niksi optimum'... 

Oni koji ga uz obitelj najbolje poznaju, njegovi suigrači otkrivaju nam kako Nikolu baš ništa ne može poremetiti.

- Niksi je uvijek hladan, miran, njega vam ništa ne može uzbuditi. Čak i uoči najvećih utakmica, derbija... Jednu stvar nikad ne propušta, a to je popodnevno spavanje. Zaspe u trenu, u pola rečenice, i budi se nakon sat vremena. Prije je igrao igrice na mobitelu, ali prije par godina navukao se na serije, tako da na pripremama i gostovanjima obavezno pogleda jednu – dvije epizode. Zadnja je bila 'Game od Thrones'.

U jednom detalju također je specifičan, a to je hrana.

Rođeni pobjednik

- Niksi jede puno, i jede sve. I to sve skupa, na njegovom tanjuru je i predjelo, i glavno jelo i desert. Sve skupa.

Iako je do sada bezbroj puta govorio o svom sinu, jedna detalj Joško Nikad nije otkrio.

- Nikola je bio rođeni pobjednik, kad god bi igrali, on je uvijek vjerovao da može dobiti i mene i sve ostale. Čak i kad bi igrali dva na dva, on i ja s dvoje djece ili starijih, uvijek je želio dobiti sa što više razlike i kritizirao me kad bi osjetio da sam malo popustio.

Joško je prije dvije godine rekao i kako svi treneri i struka Hajduka moraju dati otkaz ako Nikola ode s Poljuda za iznos koji nije rekord kluba.

- Zar nisam bio u pravu? Precizno, 15 godina i tri mjeseca sam radio na Nikolinoj karijeri, vjerujem da sam to imao pravo reći, a što se i potvrdilo njegovim odlaskom u Everton – nasmijao se i zamolio nas da zabilježimo i jedna detalj o transferu, koji ga je zasmetao:

- Čitam da nekima smeta nazočnost Gorana Vučevića, sad se priča ovo ili ono, a prava je istina da Goran nije bio s nama zato jer smo mi to tražili, nego zato jer je to tražio Everton. Goran je bio u kontaktu s Koemanom, koga zna od kad su skupa igrali za Barcelonu, nakon prve utakmice raspitivao se za Ercega i Nikolu. Čuli su se par puta, našli su se i u Splitu, a nakon utakmice Koeman mu je rekao da želi Nikolu pod svaku cijenu i da ga moli da napravi kontakt s obitelji i managerom. I to je sve. A činjenica da je Vučević bio sportski direktor Hajduka u vrijeme kad je Nikola ulazio u momčad i potpisivao ugovor nema veze s Nikolinim transferom - završio je Vlašić.