Ako tri pripremna ogleda ne budu djelovala poput kante hladne vode na uspavanu Dambrauskasovu momčad, navijači Hajduka morat će se i te kako naoružati strpljenjem uoči početka proljetnog dijela sezone.
Za kraj priprema najbolje bi bilo da se svi na Poljudu kolektivno pomole za zdravlje Marka Livaje
Nakon minimalne pobjede nad Širokim Brijegom i remija s Veležom, Hajduk je u zadnjoj pripremnoj utakmici uoči nastavka sezone slavio 4-2 protiv drugoligaša Varaždina. U prijateljskom ogledu, odigranom po lijepom i sunčanom vremenu, na Poljudu se okupilo 500 - 1.000 gledatelja. Radni dan i rani popodnevni termin učinili su svoje, no oni koji su došli nisu ništa posebno propustili. Dapače, poštedjeli su se živciranja i lošeg nogometa koji su njihovi ljubimci, uz rijetke iznimke, danas demonstrirali.
Pokretanje videa...
Krenulo je dobro, Hajduk je poveo već u sedmoj minuti, Livaja je probio desnu stranu i pred golom pronašao usamljenog Ljubičića kome nije bilo teško svladati nekadašnjeg suigrača Sentića na golu Varaždina. No bilo je to sve što smo vidjeli od Hajduka u prvom poluvremenu, u kome su gosti potpuno dominirali.
Gotovo preslikanu akciju gola Hajduka vidjeli smo pet minuta kasnije na drugoj strani, Vuk je probio desnu stranu Hajdukove obrane i pronašao usamljenog Brodića, koji je pucao preko grede. U nekoliko navrata Vuk je lijepo pronalazio suigrače u prilikama, a kad je vidio da ne ide asistencijama, odlučio je sve napraviti sam. Najprije je u slalomu nanizao tri igrača Hajduka i pucao u blok, a onda je u nastavku akcije preko Katića snažnim udarcem probio Kalinića i zakucao loptu pod gredu.
Varaždin se predstavio kao vrlo ozbiljna momčad s dosta poznatih imena. Prije svih navijačima Hajduka poznati su Karlo Sentić, Tonio Teklić i Michele Šego, tu su i prvoligaška imena Fran Brodić i Igor Postonjski, mlada nada U-19 reprezentacije Karlo Lusavec, kao i bivši hrvatski reprezentativac Oliver Zelenika, koji je bio treći golman na Mundijalu u Brazilu dok je Lovre Kalinić ostao kući kao prekobrojan četvrti. Danas je Zelenika startao kao rezerva Sentiću...
Dobru igru Varaždin je okrunio novim golom i vodstvom nakon pola sata igre. Dvojica hajdukovaca na posudbi u Varaždinu sve su riješili u dva poteza. Sentić je iz svog kaznenog prostora poslao dugu loptu prema Šegi, ovaj je primio pored uspavanog Lovrencsicsa i krenuo sam prema golu, snažno pucao iskosa a lopta se od Katića odbila i prevarila Kalinića. Šego je odmah digao obje ruke i pokazao kako nema namjeru slaviti gol koji je zabio svom klubu.
Dambrauskasova momčad ušla je u susret poprilično ležerno, a lišeni pritiska na svoju zadnju liniju Varaždinci su lako izlazili s loptom iz svoje polovine terena i svako malo izlazili pred Kalinića. Teklić, Postonjski, Brodić... mogli su zabiti još koji gol, a posebno je bio inspiriran Vuk, koji je u nekoliko navrata u slalomu prolazio kroz statičnu obranu Hajduka.
U drugom dijelu priliku su umjesto Lovrencsicsa, Atanasova i Ljubičića dobili Čolina, Grgić i Mlakar, kasnije su ulazili Dolček, Dimitrov, Pukštas, Simić i Kačaniklić, no malo toga se promijenilo u igri Hajduka. Teško da bi netko neupućen s tribina razaznao tko je tu prvoligaš a tko drugoligaš, sve dok trener Varaždina Mario Kovačević nije izveo svoje najjače snage pa je i Hajduk ipak nekako stigao do pobjede.
A igrala je većim dijelom susreta Dambrauskasova momčad po sistemu koji smo gledali cijele jeseni, 'daj Livaji pa što on napravi'. A Livaja 'ko Livaja, i danas je isporučio, nakon asistencije za prvi zabio je iz slobodnog udarca drugi gol, pa opet asistirao Kačanikliću koji je tek ušao u igru za treći... Bilo je to jasno i malobrojnim gledateljima koji su nagovarali Livaju da čak i iz kornera puca izravno na gol. Četvrti gol za kraj zabio je Mlakar.
Današnji susret trebao je po svemu biti generalna proba za ono što ćemo gledati u nastavku sezone, odnosno, barem u prvih nekoliko kola dok ne završi prijelazni rok i ne riješi se kompletna igračka ruža. A ako se po jutru dan poznajenavijače Hajduka ne čeka ništa dobroga. No pripremne i službene utakmice definitivno nisu isto, niti je isti podražaj kod igrača, niti isti pristup, trenerima u prvom planu nije rezultat nego isprobavanje taktičkih zamisli, na koncu, niti imaju istu rezultatsku vrijednost.
Bilo je zimskih priprema u kojima je Hajduk pobjeđivao velikane poput Šahtara iz Donjecka, kijevskog Dinama ili Dnjipra, ali i gubio od Goška iz Gabele, remizirao s Šahtarom iz Soligorska ili zmijavačkom Croatijom prošle zime. Bilo je priprema u kojima je Hajduk svladavao sve suparnike pa loše startao u nastavak sezone, kao i priprema u kojima su igrali loše i gubili, pa na proljeće izgledali jako dobro. Koliko su dobro ove pripreme odrađene zna samo Dambrauskas, jedino on ima na raspolaganju sve podatke o fizičkoj spremi igrača i o opterećenjima pod kojima su bili uoči utakmica.
Hajduk je u ovoj sezoni pred sebe postavio visoke ciljeve, najviše, uložio je ogroman novac u momčad koju čelnici kluba još namjeravaju pojačavati. Zaigrali su na sve ili ništa i otvoreno najavili borbu za oba trofeja. U tom svjetlu potpuno je nevažno kakav dojam je momčad ostavila na pripremnim utakmicama, važno je ono što će se događati u svibnju, kada se budu dijelili trofeji. Uspjeh bi prebrisao sve minuse, a o neuspjehu ili nekom rezervnom planu nitko na Poljudu i onako ne razmišlja. No svega su četiri dana do prvog ogleda nastavka prvenstva na Šubićevcu i ako ova tri pripremna ogleda, a pogotovo ovaj zadnji protiv drugoligaša Varaždina, ne djeluju poput kante hladne vode na uspavanu Dambrauskasovu momčad, čelnici kluba i navijači će se uoči proljeća morati i te kako naoružati strpljenjem. I pomoliti za zdravlje Marka Livaje!
Dambrauskas je danas na teren opet poslao kombiniranu postavu, a čak i uz brojne zamjene bile su jasne naznakame onoga što bismo trebali gledati u subotu na Šubićevcu. Naravno, pod uvjetom da se do tada ništa ozbiljno ne dogodi u prijelaznom roku. Nominalno, početna postava u Šibeniku trebala bi igrati u formaciji 4-2-3-1, a za sada su u prvom planu Kalinić – Lovrencsics, Katić, Elez, Melnjak – Grgić, Vuković – Ljubičić, Krovinović, Biuk – Livaja, s tim da tek treba vidjeti za koliko su nakon ozljeda spremni Simić, Vuković i Sahiti te hoće li prednost u špici napada dobiti Mlakar ili ipak mlađi i potentniji Ljubičić.
Naravno i to se može promijeniti eventualnim dolaskom novih igrača, pogotovo ako se uspješno dovrši saga oko Nikole Kalinića, koji bi u tom slučaju dobio važno mjesto u momčadi, u špici napada, kao stožerni igrač uz bok prezimenjaka Lovre, Eleza, Krovinovića i Livaje.