Zadarski "kečer" Kris Jokić: Baka Dinka najžešći je navijač

U Americi je to show, u Kanadi tradicija, u Japanu sport, u Meksiku religija, a kod nas... a kod nas je još uvijek nepoznanica, ali naći ćemo mi bolji hrvatski naziv za prowrestling. Za mene je to životni put i najiskreniji oblik ekstremnog sporta i umjetnosti - kaže nam Kris Andrija Jokić (27) zvani Falcon, prvi i jedini hrvatski prowrestler.

Prowrestling je spoj borilačke vještine sa show-om jer su uloge, minutaža, međusobna priča dvojice boraca i pobjednik unaprijed određeni scenarijem, zbog čega ga znaju nazivati lažnim ili namještenim, no on je puno više od toga.

- Bol od udaraca je stvarna, a kao sport prowrestling je općenito opasan i ekstreman. Iako mi treniramo da ti udarci budu blaži, oni to često nisu jer ni jedan od dvojice ljudi u ringu zapravo ne želi razočarati gledatelje, koji su sastavni dio predstave. Ja sam polomio manje-više sve što se polomiti da, kraće bi mi bilo nabrojiti dijelove tijela koji su ostale cijeli.

- Slomio sam ruku, imao potres mozga, ozlijeđivao leđa, iskakalo mi je koljeno, iščašivao sam rame, a šavove davno ne brojim.. Ništa strašno, a zapravo sam ozbiljnije ozlijede imao kao amater, od 2004. godine nego u posljednjih pet godina koliko se wrestlingom bavim profesionalno. Zato mi sad samo zagrijevanje traje 45 minuta pa su i ozlijede rjeđe - kaže Kris, kojemu su najdraži akrobatski elementi. Salto napravi iz mjesta, a može letjeti zrakom na najčudnije načine.

Kris Jokić vježba jako puno, čak 15 puta tjedno, da bi bio dobar u spoju ovog ekstremnog sporta i teatra. Uz to vježba capoeiru, ju jitsu, bavio se kaskaderstvom i borilačkim sportovima koji mu mogu pomoći u prowrestlingu da bude brži i okretniji te da elemente tih vještina koristi u showu.

Kako uz to vodi i svoju fitness studio u Zadru, kaže nam da dnevno ima "čak" dva sata slobodnog vremena kojeg koristi za šetnju engleskog buldoga Bensona. Prvak je Mađarske, nakon što je osvojio HCW (Hungarian Chanpionship Wrestling) i Njemačke gdje je prošlog vikenda osvojio internacionalni kup.

- To vam je poput Oscara za film, tako značajna nagrada za ovaj sport, koji je ujedno i teatar. Nastupao sam u Nizozemskoj, Belgiji, Malti, Portugalu, Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj.. ali zapravo tek posljednjih pola godine sam krenuo osvajati nagrade. Prvi sam čovjek s područja cijelog Balkana koji se time krenuo baviti, mada u sportu ima dosta wrestlera koji su hrvatskih korijena. 

- Žao mi je jedino što se time ne mogu baviti u svojoj zemlji jer kod nas to još nisu prepoznali - kaže nam strašni Falcon. To je umjetničko ime, što u prijevodu znači sokol, izabrao jer je simbol sanjara i vizionara koji svoj san i viziju mogu doseći.

Kad skočiš na pet tisuća pribadača...

Najdraži su mu akrobatski elementi iako se wrestleri znaju gađati bačvama i tući stolicama po glavi. Najluđe što je napravio bilo je padanje s ograde ringa na leđa na pribadače.

- Postavili su pet tisuća pribadača za mene i isto toliko za protivnika. Pao sam na njih tri puta s konopa ringa na leđa, nakon čega su pribadače su skakale uokolo svuda po ringu. Da, boljelo je i tjedan dana nakon toga sam imao problema otuširati se. Bilo je to u Budimpešti gdje sam osvojio kup. Mađari su počeli s "hard core" wrestlingom prije sedam godina i koristili su stolice, razbijeno staklo i oružje u ringu, baš zato da pokažu publici da su spremni staviti svoje tijelo na kocku za njihovu zabavu. Sad već imaju razvijen svoj stil hrvanja, ali su zadržali jednom godišnje "Bloody November Show" kao povratak korijenima.

- Scenarij mog nastupa je bio da smo drugi borac i ja najbolji prijatelji. Ja sam popularan, ali postajem negativac nakon što izdam prijatelja da bi bi se dočepao titule. On je bio favorit, a ja zločesti dečko, pa sam na sebi, umjesto svjetlijih imao i "zločeste" crne tajice. Pobijedio sam, publika me mrzila i gađali su me iz publike ali znam biti brz i okretan i vješto izmaknuti.

- Na prowrestling showu zapravo nema "navijača" u nogometnom smislu, da do kraja navijaju za svojeg "mrze" protivnika, nego je sve to dio showa i publika poštuje obojicu u ringu zbog načina na koji ih zabavljaju, a publika je u cijeloj priči također sastavni dio spektakla. Druga najopasnija stvar koju sam napravio bio je pad na ljestve - priča Falcon koji je jedno vrijeme nosio i masku ali je od nje odustao jer muje smetala, oduzimala pristup perifernom vidu i otežavala borbu. Kaže da je imao i neugodnosti.

Srebrne tajice s natpisom "Kris Jokić"

- Letio sam iz Malte u Split kad su me na zračnoj luci pregledali prtljagu. Na sigurnosnoj provjeri uzeli su one moje sjajne tajice i podigli ih u zrak iznad putne torbe pitajući me što je to, pred svima. A one se bliješte u srebrno-crvenoj boji, na stražnjici još piše "Kris Jokić"! Nije mi se dalo objašnjavati da sam zbilja muškarac koji zarađuje za život u šljokičavim tajicama, pogotovo Splićanima, pa sam promrmljao da je to piđama - kazuje nam jedini domaći pro wrestler.

Wrestling je teatralna borilačka vještina koja u svijetu datira od davne 1920. godine, a kod nas ni nakon gotovo sto godina još nema ni profesionalnog ringa. Kris je jedan naručio da mu "doma skuplja prašinu" dok se ne javi netko tko bi mu pomogao oko organiziranja domaćeg showa.

- Želio bih postići što više u karijeri, ali i otvoriti vrata za nove hrvatske wrestlere, da se ne moraju odricati toliko koliko sam ja morao. Od svoje 14. godine sam štedio za otići na prowrestling akademiju u Sjedinjenim američkim državama. Nikad nisam uspio poći preko bare pa sam se javio akademiji u talijanskoj Breschiji. Nisu mi odgovorili ni na e-mail ni na pozive pa sam otišao tamo, pokucao im na vrata i rekao da se dolazim upisati i selim u Italiju.

- Završio sam akademiju u svega pola godine i nakon toga otišao u Nizozemsku gdje sam završio obuku. Najveća mi je želja nastupiti u Hrvatskoj, ali nemam podršku države ni ikog drugog, sam sam u tome. Treniram desetak ljudi u zemlji. Malo nas je ali imamo veliku strast i nadamo se otvoriti prowrestling akademiju - kaže Kris Falcon.

- Kad sam baki donio pojas bila je ponosna i kroz suze mi rekla “Napokon si uspio”,  što me je stvarno taklo. Prije deset godina sam joj obećao pobjedu i obećanje sam održao. Zapravo me do sad nikad nije podržavala u ovome što radim. Ali od danas je moj najveći fan - kaže nam Kris koji je dirljivu fotografiju s bakom objavio na svojim Facebook stranicama.