Andrej Plenković i dalje bojkotira istragu Povjerenstva za spriječavanje sukoba interesa u vezi putovanja HDZ-ove delegacije Vladinim avionom u Helsinki. Rat s povjerenstvom očito mu se više isplati od otkrivanja istine.
Andrej Plenković prije četiri godine poslužio se Povjerenstvom za sprječavanje interesa kako bi maknuo Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a. Zato sada pomno pazi da njega ne snađe slična sudbina pred tim tijelom.
Natezanje, bojkotiranje, pa i sabotiranje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, nakon pokušaja da se zakonski osakate njegove ovlasti, od slučaja Helsinki stvaraju aferu koja bi na kraju Plenkovića mogla skupo stajati.
Čim premijer izbjegava i bojkotira postupak, onda je jasno da je taj postupak itekako opravdan. Čim on kaže da je dostava dokumenata "suvišna i nepotrebna", jasno je da su ti dokumenti itekako potrebni i nimalo suvišni.
I čim Vlada mjesecima oteže s predajom rutinski izvještaja o troškovima putovanja HDZ-ove delegacije Vladinim avionom u Finsku, pojačava se sumnja da u svemu tome ima mnogo prljavštine.
Helsinki se tako, malo po malo, pretvara u Plenkovićevu Veronu.
Sanader u Veroni
Ivo Sanader mjesecima nije želio otkriti što je točno 2006. godine radio u Veroni. Vlada nije željela pokazati račune smještaja i troškova puta, vladajući su gurali verziju o otvaranju operne sezone, dok je oporba upozoravala da se u Veroni prodavala Pliva.
Verona je tako postala možda prvi snažan signal da Sanader u tajnosti mešetari državnim tvrtkama, da bi kasnije postala simbol političke netransparentnosti i samovolje.
Za Plenkovića je to danas Helsinki.
Što više premijer izbjegava dostaviti sve tražene dokumente povjerenstvu, to se balon sumnje intenzivnije napuhava.
Bahati arbitar
I ne samo to: Plenković se ponovno postavio u poziciju političkog arbitra, bahatog autokrata koji ignorira i omalovažava institucije kojima mora (doslovno) polagati račune.
Helsinki se, dakle, pretvorio u njegov simbol vladavine: ne samo da nešto skriva u vezi korištenja Vladina aviona i trošenja proračunskih sredstava, već i otvara politički sukob s tijelom koje je već stajalo glave njegova prethodnika, a pretvorilo se u bič koji dovodi političare u red.
Plenković ima lukavu taktiku: on neće dostaviti dokumente, Povjerenstvo ne može donijeti odluku o otvaranju postupka.
Ali ako u dokumentima nema ništa sporno, zašto ih ne dostavlja u skladu sa zakonom?
Rat bolji od istine
Zar se svađa i bojkotiranje povjerenstva, uz optužbe Nataše Novakovića da je ovo "napad na Povjerenstvo", premijeru više isplate od rutinskog ispunjenja obveze nakon čega bi, ako je sve doista "suvišno i nepotrebno", cijeli slučaj pao u zaborav?
Plenković očito misli da jest.
Time ne samo da je sebi otvorio bokove i izložio se novim neugodnostima, već je poništio svrhu smjenjivanja ministara pod istragama. Sada se on našao pod istragom.
Još gore, Plenković se postavio u ulogu vrhovnog arbitra i u slučaju Kuščević, kad je izjavio da je s ministrom prošao "papir po papir" i zaključio da u njegovim aferama nema ništa sporno.
Pa je Uskok došao do drugačijeg zaključka.
Sada Plenković određuje što treba ili ne treba Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa.
