Suncokret pogledom prati sunce, sve dok ne naraste

Suncokret potječe iz Meksika i Perua. Zbog svojih prekrasnih žutih latica najprije su ga uzgajali kao ukrasnu biljku, a poslije su sjeme koristili za prehranu ptica. Tek je 1840. godine prvi put dobiveno ulje iz sjemenki. Suncokret naraste u visinu i do četiri metra. Cvate od lipnja do rujna. Dok raste, okreće se prema sunčevoj svjetlosti, no kad se razvije do kraja, najčešće “gleda” na istok. 

U središtu cvijeta su sitni smećkasti cvjetovi, a okružuju ih žute latice, duge i do 10 cm. Iz središnjih cvjetova razviju se plodovi. Sjemenke suncokreta imaju veliku hranjivu vrijednost i bogate su uljem. Suncokretov korijen je “čupav” i vlaknast te prodire do tri metra, pa je ova biljka vrlo otporna na sušu. Zbog sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, koristi se za isušivanje močvarnog i čišćenje zagađenog tla (otpadnih voda, olova, radioaktivnih tvari). Može izdržati i niske temperature, do čak minus šest Celzijevih stupnjeva. Polja suncokreta pravi su raj za pčele koje proizvode med.

“Bogate” sjemenke

U narodnoj medicini od latica suncokreta, koje mirišu poput meda, priprema se čaj blago gorkasta okusa. Sjemenke su značajne i u kulinarstvu jer su izrazito bogate bjelančevinama, jednako kao odrezak. Najfinije su kad ih popržite. Stavljaju ih i u kruh.

Svemoguće ulje

Suncokretovo ulje neutralna je okusa i mirisa, a od njega se proizvode margarin, majoneza, stearin (tvar koja služi u proizvodnji svijeća, plastike, sapuna, kozmetike i omekšavanja gume), pa farmaceutski proizvodi, boje, lakovi i drugo. Sadrži lecitin, vitamin E, karotenoide i voskove.