Tech

Komentari 6

Borna: Želim opet na nogomet

Borna: Želim opet na nogomet

I DALJE STOJI ZABRANA Sportske aktivnosti za djecu zabranjene su još početkom prosinca. Već osjećaju anksioznost i gube formu, upozoravaju kineziolozi. Hrvatski školski sportski savez čini sve da ublaži situaciju

Borna (7) ne može trenirati nogomet na osječkoj Akademiji Krpan-Babić, otkad su početkom prosinca zbog korona virusa uvedene mjere koje zabranjuju sve izvannastavne školske aktivnosti.

Borni posebno nedostaju treninzi, jer kad odraste, kaže nam, želi postati nogometaš.

'Bolje da su vani, odredite uvjete za treninge'

I njegovi prijatelji su tužni što već više od mjesec dana ne mogu na treninge, a roditelji smatraju kako uskraćivanje treninga djeci nema nikakvog smisla.

- Treniraju na vanjskom prostoru, nisu u direktnom kontaktu kao u dvorani. Bilo bi bolje da su vani, da se igraju i druže - kaže nam jedan od roditelja, Josip Glavota, koji je nezadovoljan mjerama.

Njegov sin Matej (14) od pete godine trenira nogomet.

- Otkako su uvedene mjere, djeca sve više vremena provode kod kuće, najčešće igrajući igrice na mobitelu. Sad su dobili nekakav drugi online svijet u kojemu budu i po dva, tri sata dnevno, što im šteti, a možda ih i odbija od treninga - govori Josip, čiji sin dva tjedna pohađa školu uživo, a zatim ide online.

Ni Matej nije sretan što ne može redovito trenirati. Jako voli nogomet i to mu je sad veliki nedostatak. Mnogi roditelji smatraju kako se izvanškolske aktivnosti nisu trebale zabraniti, nego održavati uz posebne uvjete.

Sa svime se slažu i treneri, te kineziolozi, nastavnici tjelesne kulture, kao i psiholozi.

Vode male klizače u termine za građane

Voditelj Akademije Krpan-Babić i kineziolog Dragan Meić ističe kako je zabrana aktivnosti posebno loša za najmlađu djecu.

- Motoričke aktivnosti i tjelesni odgoj jako je bitan kod svakog čovjeka, a sad se radi šteta. Svakim danom kojim djeca nisu aktivna smanjuje se opseg njihovih motoričkih sposobnosti - objašnjava Meić te dodaje kako će se ukidanje izvanškolskih aktivnosti odraziti jako loše na djecu i bit će im teško nadoknaditi izgubljeno.

Slično nam govori i Dubravka Diel Samaržija, nastavnica tjelesne kulture u zagrebačkoj IX. gimnaziji, te prof. mentorica za studente Kineziološkog fakulteta.

Ona ističe kako su djeca već počela pokazivati anksioznost i otuđenost. Posebno je teško manjoj djeci koja vole kompetitivnost i natjecanja, da ne govorimo o tome koliko će biti na gubitku djeca koja se natječu. Primjerice, male klizačice i plivači imaju i po nekoliko mjeseci zaostatka u formi ako ne treniraju tjedan do dva.

Dodatan apsurd je i činjenica da su dio klizališta i, primjerice, vodeni parkovi otvoreni za građane. Treneri nam kažu kako svoje učenike dovode u te termine i plaćaju redovnu cijenu kako bi djeca ipak odrađivala treninge. Članovi zagrebačkih plivačkih klubova prije školskih su se praznika uspjeli izboriti za treniranje na bazenima, no i oni će osjetiti zaostatak.

Gubitak rutine i identiteta, apatija, ljutnja...

- Sport uči djecu kako se nositi s preprekama, važnosti prihvaćanja izazova, kako biti prilagodljiv. Prekid treniranja u pandemiji  je novi izazov stavljen pred sportaše, a treba ga shvatiti kao priliku za učenje i rast. Mladi sportaši u ovo "novo normalno“ vrijeme doživljavaju stres, neizvjesnost što pogoduje razvoju niza psiholoških simptoma te predstavlja rizik za tjelesno i mentalno zdravlje" - upozorava Nataša Stefanovski, školski i sportski psiholog iz Turističko-ugostiteljske škole Split.

Ističe kako prestanak treniranja dovodi kod mladih do gubitka rutine, previše slobodnog vremena, a nedostaci socijalnih kontakata s vršnjacima pogoduju razvoju neugodnih emocija kao što su ljutnja, tuga, briga, apatija, pa i gubitak identiteta mladih sportaša.
Stefanovski je, dodajmo, članica Sekcije za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva koji su samo u prosincu održali 13 besplatnih online radionica za 390 sportskih trenera iz 38 sportova te trenera fitnesa i rekreacije na temu "Kako biti trener u doba korone?“

'Roditelji, djecu vodite na livade, da sami smišljaju igre'

.Na posljedice prekida treninga i drugih sportskih aktivnosti za djecu i mlade u pandemiji COVID 19 upozorava i Ivan Punoš, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u splitskoj OŠ "Žnjan-Pazdigrad". 

- Djeca su mjesecima zakinuta za razvojne benefite koje im pruža sport; kako u psihofizičkom, tako u socijalnom i zdravstvenom smislu. Potiče osobu na disciplinu življenja, odgaja za ustrajnost, žrtvu i odricanje. Kroz sport se uči djecu da mogu početi ispočetka i nakon poraza ili dugotrajne ozljede. Da mogu podnositi napor, budu hrabri, osjećaju pripadnost ekipi. U nedostatku treniranja gube radost življenja i slobodnog igranja te izražavanja svog talenta - rekao je Punoš.

Otac je sedmero djece, nogometni trener igrača rođenih 2008. godine u sinjskom NK "Junak", a u školi provodi projekte Hrvatskog sportskog saveza u skladu s propisanim mjerama.

- Nažalost, novi uvjeti življenja ne osiguravaju dovoljnu količinu kretanja koja bi zadovoljila biološke potrebe djece. Pretpostavlja se da već kod upisa u prvi razred 20 posto djece ima neki od blažih oblika nepravilnog držanja tijela i slabije su motorike. Moja je preporuka roditeljima da dijete što više usmjeravaju u svakodnevnu fizičku aktivnost u pandemiji, kretanje na otvorenom, izlete u prirodu, biciklizam, pa i bilo kakav oblik igre koji mu može osigurati pravilan rast i razvoj - naveo je Punoš.

 

I psihologinja Stefanovski ističe da je na roditeljima da djeci budu pozitivni identifikacijski modeli te pokušaju što više provoditi vremena s njima u aktivnostima na otvorenom. Za aktivne mlade sportaše preporučuje, pak, razvijanje nove i zdrave rutine koja može ublažiti eventualne emocionalne probleme. 

Ugrožen školski sport kojim se bavi 150.000 djece

Novim mjerama smanjene su aktivnosti i sportski sadržaji u školama, nema kolektivnih i kontaktnih sportova, kao niti međurazrednih, gradskih i županijskih natjecanja. 

- Provodimo atletske discipline i elemente gimnastike, a kod sportova s rekvizitima samo tehničke elemente, tako da svako dijete ima svoj rekvizit koji se nakon svakog sata dezinficira. U našoj školi Žnjan-Pazdigrad srećom postoje dvorane te uvjeti za rad i u ovakvoj situaciji, no mnoge kolege rade u školama koje to nemaju, a neki uopće niti dvoranu - rekao je Punoš.

U školi provodi tri projekta "Univerzalna sportska škola" za djecu od 1. do 4. razreda, "Vježbaonica" djecu od 5. do 8. razreda koja se ne bave aktivno sportom te "Fair Play" u kojem je cilj usmjeravati učenike na poštovanje prema igri, protivniku, navijačima i pravilima u sportu. Riječ je o programima Hrvatskog školskog sportskog saveza, nacionalnog udruženja koje od 2006. godine diljem Hrvatske organizira školska natjecanja, a stala su u pandemiji.

- Posebno smo ponosni na programe Univerzalne sportske škole i Vježbaonice kojima je obuhvaćeno 1025 odjeljenja u 800 škola, a  u pandemiji provodimo ih bez miješanja razreda, uz odobrenje Stožera. Programe izvode vrhunski kineziolozi i sve je za učenike besplatno. Učenici u Univerzalnoj školi uče osnove sportova i najširi aspekt baze kretanja i aktivnosti. To su osnovne motoričke aktivnosti tipa trčanja, bacanja, skakanja, penjanja...Ima tu i pojačanog rada u pojedinom sportu što ovisi o afinitetima profesora, djece i sredine. Profesori često rade i kao treneri u nekom sportskom klubu, pa kroz naše aktivnosti pripremaju i baze za kasnije klupske selekcije. Nama je važno uključiti što više djece u neki oblik aktivnosti, naučiti ih zbog čega je važna, poučiti ih i značaju prehrane, higijene i odmora. U skladu s tim, upravo sada vrhunski tim stručnjaka piše novi priručnik za voditelje programa Univerzalne sportske škole koji će kroz 60 sati godišnje učenicima sugerirati te vrijednosti - kazao je dr.sc. Ivan Dujić, glavni tajnik Hrvatskog školskog sportskog saveza.

No unatoč dobroj suradnji Stožera i HŠSS-a, zbog epidemioloških mjera školski sport je ove godine ugrožen. U školskim dvoranama smiju trenirati samo djeca iz istog razreda, što znači da treninzi po sportovima, ali i natjecanja između škola - otpadaju. Nažalost, djeca ove godine neće moći ostvariti ni sporske bodove za upis srednje škole. No, ističe Dujić, u Savezu čine sve da djeci omoguće što više aktivnosti. 

Pandemija je uistinu jako naštetila školskom sportu. U trenutku njene pojave, školski sport odnosno natjecanja su na neki način zabranjena. Nema mjesanja razreda niti razrednih odjela što nama znači da nemožemo organizirati natjecanja koja smo do pojave pandemije mogli - ističe on.

Nije bilo ni Odmorka

U Gradu Zagrebu tijekom praznika nije bilo ni Odmorka, tradicionalnog programa besplatnih aktivnosti za učenike u organizaciji Školskog sportskog saveza Grada Zagreba.

Dujić roditeljima preporučuje da djecu ne vode u parkove u kojima su ograničena spravama, niti da ih zasipaju kojekakvim rekvizitima. Smatra da djeci treba, posebice u uvjetima pandemije, što češće omogućiti odlazak na livade i druga prirodna okruženja te da će učas postati kreativna i osmisliti sebi igru. 

- S obzirom sam i sam tata dvije curice, mogu reći: Nisu djeca drugačija, već mi. Djeci treba samo mali poguranac i ona pistaju prava mala zaigrana bića koja voje trčati, padati, penjati se, natjecati. To im je u prirodi. Nemojte ih voditi u parkove u kojima su ograničena spravama i kad su sprave zauzete, ona sjede i čekaju. Nemojte nositi 100 rekvizita van. Odvedite djecu na livade, prirodu i vidjet cete kako ce vaše dijete za tren postati kreativno i osmisliti sebi igru. Znam da je to tesko radi obaveza al da li se onda dijete promijenilo il smo mi tome uzrok? Još nešto za kraj. Sve ove mjere uzrokovane pandemijom nisu nužno loše. Pa vježbati možemo vani koliko hoćemo. Možemo izaći van s djecom, trčati, igrati se s njima, možda i mi protegnuti noge i prisjetit se kako je lijepo biti djete. Djecu treba samo pustiti da budu djeca. Pandemija će proći, a problem nas roditelja će ostati. Mi moramo sebe natjerati da više budemo vani sa djecom - poručio je Dujić.