Majka iz Hrvatske u šoku: 'Ti klinci zarađuju više od mene...'

Ovo je kao Hrvatska na svjetskom prvenstvu, Ence je bio totalni autsajder, a došli su do samog finala. Ne mogu vjerovati, govori mi uzbuđeno 14-godišnji sin kroz nabrijano navijanje gotovo 10.000 ljudi u prekrasnoj sportskoj dvorani Spodek u poljskim Katowicama. Astralis je ipak bio prejak za Ence koji su bili ljubimci publike od početka, no nijedan tim u svijetu zasad nema odgovor na sabranu i fokusiranu igru Danaca. Ogromni pokal, ali i brdo novca od nagrade (budžet je bio milijun dolara za natjecatelje) zasluženo je otišao u ruke petorice 20-godišnjaka...

Ne govorim o sportu, već o gamingu, i to je ozbiljan biznis. Ako i nisam dosad na to obraćala pažnju, više ne sumnjam u to, nakon vikenda provedenog na Majoru (svjetsko finale) u CSGO-u (za ljude u ostatku svemira, jedna od inačica gaming pucačine Counter-Strike). Kao neosviješteni roditelj-pratitelj višegodišnjeg fana igre koja ima više od 11,5 milijuna registriranih igrača koji su dosad odigrali 276 milijuna sati, ostala sam impresionirana viđenim. 

U petak poslije podne, nakon desetak sati vožnje autobusom od Zagreba preko Beča, tinejdžer i ja smo se našli u Spodeku s tisućama mladih (pritom mislim na mlade od 15 do 25, pa i mlađih) iz cijele Europe. Igrala su se četvrtfinala i već je bilo teško pronaći mjesto u dvorani. 

- Ovo neću nikad zaboraviti! - ponavljao je moj tinejdžer koji je navijao za Ence, ali i druge autsajdere, Ninjas in Pijamas, koji ipak ničim nisu mogli parirati nedodirljivom Astralisu u četvrtfinalu. I kako sam tri dana slušala mog sina koji detaljno analizira svaki tim (povijest i matematiku nikad nije tako naučio!), psihološki i privatno profilira svakog igrača, nabrijava atmosferu, objašnjava pravila igre u kojoj teroristi moraju postaviti bombu, protuteroristi je pronaći, a pobjeđuje tim koji pobije onaj drugi, uživjela sam se u spektakl.

Žestoka borba između Navija i Encea u polufinalu bila je prava igra živaca. Navi, u kojem zajedno igraju Ukrajinci i Rusi, očito neopterećeni političkom situacijom u realnom životu, bio je jedan od očekivanih finalista. Tvrda, nemilosrdna pucačina, strategija temeljena na dimnim bombama i probojem, svi ozbiljni fanovi htjeli su ih u finalu s Astralisom. No sreća je ovaj put bila na strani Finaca Encea. Prvu rundu su izgubili, no sljedeću su uspjeli izjednačiti sa čak 6-12 za Navi, te im oteti i sljedeću.

Dvorana je proključala, a ja sam se divila impresivnoj organizacijskoj razini i količini novca uloženoj u pucačinu kojom se zabavljaju tinejdžeri.

Dvorana u kojoj je svaki dan bilo desetak tisuća ljudi, bila je opremljena pozornicom s video-zidovima od desetak metara, light show i vatrene senzacije dostojne Eurosonga, publiku je snimala najveća dron-kamera koju sam ikad vidjela, a pult s tehničarima bio je ozbiljniji od onih na stadionskim koncertima (tehnička savršenost, naravno, već odavno je standard na ovakvim događanjima). I na toj pozornici smješteni su timovi, sa svake strane petorica ne starija od 25 godina, smješteni iza kompjutera na vrlo skupim gejmerskim foteljama. 

Publika uživo prati igru na dva video-zida, a sve glasom prate profesionalni komentatori. Svaki korak u igri popraćen je frenetičnim navijanjem, urlicima, skakanjem sa stolaca, bljeskanjem posebno osmišljenih narukvica, light-showom i plesom velikih maskota. 

Svaki detalj je savršeno ispeglan. Svaki tim ima posebno dizajnirane majice, video-najave i digitalni posteri tretiraju ih kao superheroje, a popratni program uključuje cjelodnevni program i analize igara iz studija uz tri profesionalna komentatora, kao i dvoje novinara koji se javljaju s "terena", iz dvorane, gdje prate igrače.

Pokretanje videa...

00:22

Video: Ana Dasović/24sata

Ulaznice su se po običaju nabavljale mjesecima unaprijed, a u Katowicama, gradu blizu granice sa Češkom od otprilike 350.000 stanovnika smještaj u centru nije se mogao naći dva tjedna prije finala. S obzirom da razgovaramo o ipak konzervativnijoj europskoj Poljskoj, nije bilo previše zamaskiranih fanova, ali sva pravila gaming kulture bila su ispoštivana. 

Sve što vole mladi (gejmeri)

Ponuda hrane i pića u prostoru izvan dvorane je noćna mora svakog roditelja, od hot-dogova, tacosa, čokoladica, gaziranih i energetskih pića, do "zapiekanki", velikih komada kruha zapečenih sa sirom i gljivama. Senfa i kečapa u izobilju. Štandovi s majicama, gaming opremom i acessoirsima, boxovi s igricama za kraćenje vremena između borbi, standardni je popratni vašar ovih događanja. Brojni redovi i gužve nisu iz takta izbacivali standardno nezainteresirane gejmere. Na to su sigurno utjecali i brojni volonteri, zaštitari, vratari koji su pazili da se strogo poštuje red. 

Da, gaming je već dugo ozbiljna industrija, jedna od najozbiljnijih u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Counter-Strike je na tržište izašao 1999. i otad je postao svjetski rasprodana franšiza, a nije ni među prvim najjačim svjetskim igrama. Spektakli na ovoj razini u SAD-u se organiziraju i za programerska natjecanja, a kamoli ne za multiplay igre koje donose milijunske zarade.

Iako se igrači iz Hrvatske još nisu probili do najvećih natjecanja, Nikola Kovač (22) iz BiH, u CSGO svijetu poznat kao Niko, član FaZe Clana, trenutno je treći igrač u svijetu. 

Kao roditelja iz ere dinosaura, vjerojatno me najviše plaši nepoznavanje terena u kojem moje dijete pliva kao riba. Recimo, užasavaju me najave da bi na tržište mogla izaći igra koja otvoreno podržava seksualno nasilje, a s druge strane, bez sumnje, ovo je sadašnjost naše i njihove budućnosti. Već su počele pripreme za sljedeći CSGO Major.