NASA otkrila detalje: Veliki udar meteorita razbacao gromade leda iznenađujuće blizu Marsa

Svemirska sonda InSight, koji se nalazi na površini Marsa od 2018., ostat će bez struje i prestat će s radom u roku od četiri do osam tjedana, objavila je NASA u četvrtak, a znanstvenici su detaljno opisali veliki udar meteorita koji je razbacao gromade leda iznenađujuće blizu ekvatora planeta.

- Prašina se nakuplja na solarnim panelima koji stvaraju energiju za stacionarnu sondu američke svemirske agencije i prazni njegove baterije - rekao je na brifingu geofizičar Bruce Banerdt iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon, glavni znanstvenik misije InSight.

InSightova misija, koja je pomogla otkrivanju unutarnje strukture Marsa i njegove seizmičke aktivnosti, izvorno je bila planirana na dvije godine, ali je produljena na četiri. Kad nestane struje, NASA će izgubiti kontakt s InSightom, rekao je Banerdt.

- InSight je bio uspješan iznad mojih očekivanja - rekao je Banerdt za Reuters. 'Odredili smo debljinu kore, veličinu i gustoću jezgre te detalje strukture plašta. Prvi put imamo detaljnu kartu duboke unutrašnjosti drugog planeta - osim Zemlje i Mjeseca.'

Udar izazvao i potres

InSight je također utvrdio da je Mars seizmički aktivan, detektirajući 1318 potresa.

Dva znanstvena rada objavljena u časopisu Science detaljno su opisala udare meteorita na površinu Marsa koje je detektirao InSight u rujnu i prosincu prošle godine. Seizmički valovi potaknuti udarima otkrili su nove detalje o strukturi Marsove kore, vanjskog sloja planeta.

- Kakav nevjerojatan vrhunski znanstveni rezultat kojim završavamo - doslovce s praskom - rekla je novinarima Lori Glaze, direktorica NASA-inog Odjela za planetarne znanosti.

Od posebnog interesa bila je svemirska stijena promjera procijenjenog na 5-12 metara koja je prošlog 24. prosinca pala u regiji zvanoj Amazonis Planitia, stvoriviši krater širok oko 150 metara i dubok 21 metar.

Udar je izazvao potres magnitude 4 koji je detektirao InSightov seizmometar udaljen 3500 kilometara, dok su kamere na Mars Reconnaissance Orbiteru promatrale krater iz svemira.

Gromade leda razbacane su oko ruba kratera.

Tako veliki objekti uđu u Zemljinu atmosferu otprilike jednom godišnje, ali izgore u gušćoj atmosferi našeg planeta.

- Puno je leda otkriveno nakon ovog udara - rekla je na brifingu Ingrid Daubar, znanstvenica sa Sveučilišta Brown, dio znanstvenog tima InSighta. 'Ovo je bilo iznenađujuće jer je to najtoplije mjesto na Marsu, i to je najbliže ekvatoru da smo vidjeli led.'

Iako je poznato da led postoji u blizini Marsovih polova, buduće ljudske istraživačke misije imat će za cilj dovesti astronaute što bliže ekvatoru radi toplijih uvjeta.

Led u blizini ekvatora mogao bi osigurati resurse kao što su pitka voda i raketno gorivo.

- Uz pristup ledu na tim nižim geografskim širinama, on se može pretvoriti u vodu, kisik ili vodik - to bi moglo biti stvarno korisno - rekla je Glaze.

Krater iz rujna 2021. također je velik, širok oko 130 metara. To su dva najveća udara koja je detektirao InSight od dolaska na Mars.

InSight je prvi put detektirao seizmičke valove koji putuju poput valova na vodi duž Marsove površine, za razliku od onih u dubini planeta.

Odjek dvaju udara dao je naznake o kori na širokom geografskom prostranstvu na sjevernoj hemisferi.

MNOGE NOVINE NASA planira novo lansiranje rakete na Mjesec u studenom

Tronožni InSight nalazi se u golemoj i relativno ravnoj ravnici zvanoj Elysium Planitia, sjeverno od ekvatora. Do sada je InSight dobio podatke o strukturi Marsove kore, koja se uglavnom sastoji od fino zrnatog vulkanskog bazaltnog kamena, samo u području ispod mjesta slijetanja.

Kora na mjestu slijetanja bila je sastavljena od relativno mekog materijala, manje guste stijene. To nije bio slučaj u drugim regijama obuhvaćenima novim podacima, gdje se kora čini gušćom.

- Zahvaljujući našoj analizi površinskih valova, sada razumijemo da kora Marsa sjeverno od ekvatorijalne dihotomije koja dijeli južno gorje i sjevernu nizinu - ima relativno jednoliku strukturu - rekao je seizmolog Doyeon Kim s Instituta za geofiziku pri ETH Zurich, glavni autor jedne od studija.