Ne zanimaju nas vaše svađe, nego što ste postigli s reformom

Zašto je pala web stranica s brojnim sadržajima za nastavnike, što je uopće s projektom “Škola za život”, tko određuje kako će se i što snimati, gdje se nastavnici trebaju educirati i kako, pitanja su koja su ovaj vikend izronila u mini aferi “Škola za život”.

Podsjetimo, projekt preko kojeg je bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak provodila dijelove Cjelovite kurikularne reforme marketinški je bio toliko praćen tijekom njezina mandata da su mnogi i pobrkali pojmove oko same obrazovne reforme. I onda se dogodilo ono što se u našoj politici, a posebno u obrazovanju, stalno događa. Ministrica Divjak nije osvojila novi mandat, a Radovan Fuchs, koji je preuzeo resor, “Školu za život” uopće ne doživljava. Doslovce.

U neformalnim razgovorima s njegovim timom čuli smo rečenicu: “Što je to? ‘Škola za život’ ne postoji”. Naime, trenutačno vodstvo ministarstva poziva se na Cjelovitu kurikularnu reformu, čija je prva faza “teška” oko 155 milijuna kuna provedena, dok je druga na početku provedbe. I za njih je to temelj reformi koje se trebaju nastaviti. Ako se uzme u obzir da je posljednja godina sve sudionike obrazovnog sektora zaista stavila u golema iskušenja, ministru Fuchsu može se i oprostiti što dosad još nismo dobili analizu svega provedenog, ali i troškovnike. Jer, naime, “Škola za život” itekako postoji. O tome se može pitati doslovce bilo koju učiteljicu, nastavnika, profesora, ravnateljicu koji su posljednje tri godine itekako rmbačili na tom projektu. Da ne govorimo o silnom novcu povučenom baš na ime tog projekta, i to novcu koji dijelom ide i iz državnog proračuna.

Dakle, koliko god bi netko volio strpati taj projekt u ladicu “zaboravljenih pokušaja zaboravljenih ministara”, to se zaista ne bi smjelo dogoditi. Svi učenici, učitelji, nastavnici, roditelji, ravnatelji, zaslužuju da obrazovne vlasti temeljito istraže i analiziraju koliko su izmjene udžbenika, uvođenje tableta u nastavu, izborna informatika, novi kurikuli, promjene načina poučavanja - dakle sve ono što je provodila ministrica Divjak - pozitivno ili negativno utjecali na dugoročno znanje, suvremene vještine. kao i na, primjerice, samopouzdanje naše djece. I ne manje važno, utrošen je golemi novac na provedbu dijelova reforme. Umjesto što se dužnosnici, bivši i sadašnji, međusobno optužuju za učinjeno ili neučinjeno, krajnje je vrijeme da se objave rezultati provedenoga. I jesmo li uopće na putu onoga što želimo postići. I što, uopće, želimo postići?