Otkrili su nešto neočekivano na Mjesecu: 'Važno je razumjeti što je bilo tamo prije dolaska ljudi'

Novi znanstveni rad objavljen u časopisu Science Advances pokazuje da neki dijelovi južnog pola Mjeseca možda nisu toliko pogubni za mikroorganizme koliko se dosad pretpostavljalo.

Ne znači to da je Mjesec odjednom postao mjesto pogodno za život. Naprotiv, njegova je površina i dalje ekstremno negostoljubiva. Ali u dubokoj sjeni, među kraterima i neravninama terena, mogli bi postojati mali 'zakloni“ u kojima bi neki zemaljski mikroorganizmi mogli ostati živi danima, pa čak i dulje.

Većina Mjesečeve površine izuzetno je nepovoljna za mikroorganizme.

Nema atmosfere koja bi ih štitila, Sunčevo ultraljubičasto (UV) zračenje je snažno, temperature ekstremne, a površinu neprestano 'bombardiraju' energetske čestice. To je posebno izraženo u područjima izvan polarnih regija, uključujući ekvatorijalne krajeve na koje su slijetale dosadašnje ljudske misije.

Na polovima je situacija ipak nešto drukčija.

PROMO Kina nagradila astronaute i uspješno prizemljila prvi stupanj rakete Zhuque - 3Y- 2

Zbog vrlo niskog položaja Sunca na nebu, brda, rubovi kratera i druge neravnine mogu blokirati Sunčevu svjetlost. Neka područja zato ostaju u trajnoj ili gotovo trajnoj sjeni. U takvim mikrookolišima UV zračenje može biti puno slabije, a temperature niže i stabilnije nego na izravno osunčanoj površini.

Istraživači su te uvjete usporedili s podacima o otpornosti pet mikroorganizama povezanih s ljudima i svemirskim letovima: bakterija Bacillus subtilis, Deinococcus radiodurans i Staphylococcus aureus te gljiva Aspergillus niger i vrste roda Fusarium.

Takvi mikroorganizmi nisu egzotična bića iz nekog ekstremnog svijeta. Nalazimo ih u ljudskom okolišu, a neki su već zabilježeni i u svemirskim misijama. Zbog toga je gotovo neizbježno da dio mikroorganizama putuje zajedno s astronautima, čak i uz stroge mjere kontrole kontaminacije.

I tu počinje najvažniji dio.

Istraživači su računalnim modeliranjem proučili uvjete u nekoliko područja južnog pola Mjeseca. Zatim su ih usporedili s poznatom otpornošću tih mikroorganizama na UV zračenje, temperaturu i druge stresne uvjete.

Rezultat je pokazao da postoje značajna područja u kojima bi neki od tih mikroorganizama mogli preživjeti najmanje jedan zemaljski dan, a u pojedinim duboko zasjenjenim područjima i tjedan dana ili dulje. Najotpornijim se pokazao Aspergillus niger, poznat kao crna plijesan.

STAJU NA KRAJ GLASINAMA Hoće li se gravitacija stvarno ugasiti? Oglasili se iz NASA-e

Ali postoji važna kvaka: preživjeti nije isto što i živjeti na Mjesecu.

Znanstvenici nisu pokazali da bi se ti mikroorganizmi na Mjesecu mogli aktivno razmnožavati ili formirati kolonije. Model govori o preživljavanju u svojevrsnom stanju mirovanja, odnosno kriptobiozi. Za aktivan rast potrebni su im znatno povoljniji uvjeti, kojih na lunarnoj površini nema.

Također je važno naglasiti da ovo nije eksperiment u kojem su bakterije i gljive ostavljene na Mjesecu. Zaključci se temelje na računalnom modeliranju lunarnih uvjeta i prethodno poznatim podacima o otpornosti mikroorganizama. Drugim riječima, znanstvenici su modelirali gdje bi ti mikrobi mogli preživjeti, a ne dokazali da ondje stvarno preživljavaju.

Zašto je to onda uopće važno?

Zato što se upravo prema južnom polu Mjeseca okreću buduće ljudske misije, uključujući NASA-in program Artemis. Regija je posebno zanimljiva zbog dokaza o vodenom ledu u trajno zasjenjenim područjima.

Ako astronauti na Mjesec donesu zemaljske mikroorganizme, neki od njih možda neće odmah nestati. Mogli bi ostati skriveni u pukotinama, sjenama, kraterima ili drugim zaštićenim mikrookolišima. To bi budućim znanstvenicima moglo otežati razlikovanje onoga što je izvorno lunarno od onoga što smo na Mjesec donijeli mi.

To je posebno važno kada se govori o traženju organskih i kemijskih tragova koji bi nam mogli pomoći u razumijevanju prošlosti Mjeseca. A problem ne završava na Mjesecu.

USKORO LANSIRANJE ČUDO TEHNOLOGIJE NASA šalje u svemir teleskop od 4 mlrd. $! Vanzemaljci, Roman snima...

Ako jednog dana odemo na Mars tražiti znakove života, morat ćemo biti sigurni da ono što pronađemo nije nešto što smo ondje donijeli sa Zemlje.

. Moramo razumjeti što je bilo tamo prije nas - rekao je Andrew Needham, koautor rada i NASA-in stručnjak za kontrolu kontaminacije u okviru Artemisovog znanstvenog tima.

- Jer kada odemo na Mars tražiti znakove života izvan našeg planeta, htjet ćemo biti sigurni da to nisu stvari koje smo mi donijeli - dodao je.

*uz korištenje AI-ja