Znanstvenici su povezali radio-teleskope u virtualni divovski instrument koji je imao rezoluciju ekvivalentnu mogućnosti da se sa Zemlje uoči kovanica na površini Mjeseca
DVIJE SUPERMASIVNE CRNE RUPE
Prvi put snimili spiralu smrti
Čitanje članka:
2
min
Astronomi su postigli povijesni uspjeh, po prvi put izravno snimivši složeni ples dviju supermasivnih crnih rupa zarobljenih u orbiti osuđenoj na propast. Ova revolucionarna radio-snimka, prva takve vrste, potvrđuje desetljećima staru teoriju o dvojnoj jezgri daleke galaksije poznate kao OJ 287 i otvara novo poglavlje u razumijevanju svemira, piše Science Alert.
Stoljetna zagonetka
Kvazar OJ 287, smješten u zviježđu Raka na udaljenosti od oko 3,5 milijardi svjetlosnih godina, desetljećima je fascinirao znanstvenike, a njegova priča seže čak do 19. stoljeća kada je nesvjesno zabilježen na ranim fotografskim pločama neba.
Kao i drugi kvazari, on je jedan od najsjajnijih objekata u svemiru, a svoju energiju crpi iz supermasivne crne rupe u središtu. No, OJ 287 je poseban. Još 1982. godine, finski astronom Aimo Sillanpää primijetio je neobičnu periodičnost u njegovom sjaju – bljeskove koji su se ponavljali u ciklusu od 12 godina. Njegova smjela hipoteza bila je da to uzrokuje ne jedna, već dvije crne rupe.
Model je predviđao da divovska crna rupa, mase nevjerojatnih 18 milijardi puta veće od našeg Sunca, ima manjeg suputnika mase oko 150 milijuna Sunca. Svakih 12 godina, manja crna rupa na svojoj eliptičnoj putanji "probija" disk plina i prašine koji okružuje veću, uzrokujući spektakularan bljesak koji se može detektirati čak i amaterskim teleskopima.
Tehnološko čudo
Izravno snimanje dviju crnih rupa na takvoj udaljenosti dugo se smatralo nemogućim. Čak ni svemirski teleskop Hubble nema dovoljnu rezoluciju da razluči dva tako bliska objekta. Rješenje je stiglo u obliku tehnike poznate kao interferometrija vrlo duge baze (VLBI), koja povezuje radio-teleskope diljem Zemlje u jedan virtualni divovski instrument.
Ključnu ulogu u ovom pothvatu odigrao je sada umirovljeni svemirski opservatorij RadioAstron, čija se antena protezala gotovo do pola puta između Zemlje i Mjeseca.
U suradnji sa zemaljskim antenama, postignuta je rekordna rezolucija, oko 100.000 puta veća od one konvencionalnih optičkih instrumenata, što je ekvivalentno mogućnosti da se s Zemlje uoči kovanica na površini Mjeseca. Iako su podaci prikupljeni još 2014., tek je njihova nedavna analiza, potpomognuta modernim teorijskim modelima, otkrila skriveno blago.
Potvrda teorije i "plešući" mlaz
"Po prvi put uspjeli smo dobiti sliku dviju crnih rupa koje kruže jedna oko druge", izjavio je voditelj istraživanja, astronom Mauri Valtonen sa Sveučilišta u Turkuu.
"Na snimci se crne rupe identificiraju po intenzivnim mlazovima čestica koje emitiraju."
Sama snimka prikazuje upravo ono što su teorijski modeli predviđali. Glavni, snažni mlaz materijala izbija dijagonalno iz veće crne rupe, dok se slabiji, zakrivljeni trag savršeno poklapa s predviđenom putanjom mlaza manje crne rupe.
Dopplerova analiza je dodatno pokazala da se mlaz manje crne rupe kreće sporije, otprilike upola manjom brzinom od glavnog mlaza.
Otkriven je i potpuno novi fenomen: mlaz manje crne rupe se uvija i "njiše" poput vode iz rotirajućeg vrtnog crijeva. Znanstvenici ovaj efekt "mašućeg repa" pripisuju njezinoj velikoj brzini i kretanju kroz gravitacijski iskrivljen prostor.
"Dvije crne rupe bile su točno tamo gdje smo očekivali da će biti", dodao je Valtonen, potvrđujući desetljeća teorijskog rada međunarodnog tima znanstvenika.
Prozor u evoluciju galaksija
Ovo otkriće, objavljeno u prestižnom časopisu The Astrophysical Journal ima duboke implikacije. Ono pruža prvi izravni vizualni dokaz o postojanju binarnih supermasivnih crnih rupa, za koje se vjeruje da su ostaci sudara galaksija. Sustav OJ 287 sada služi kao jedinstveni prirodni laboratorij za testiranje Einsteinove opće teorije relativnosti u najekstremnijim uvjetima.
Proučavanje njihove interakcije pomoći će znanstvenicima da bolje razumiju i predvide gravitacijske valove – mreškanja u prostor-vremenu koja nastaju prilikom spajanja takvih kozmičkih divova, a koje detektiraju opservatoriji poput LIGO i Virgo.
Iako će za buduća promatranja morati pričekati do 2030-ih, kada će mlaz manje crne rupe ponovno postati vidljiv, ova snimka je već zacementirala svoje mjesto u povijesti astronomije kao svjedočanstvo ljudske znatiželje i tehnološke ingenioznosti.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
