Što je Međunarodna svemirska stanica? Nastala je u suradnji s Rusima, a evo kad joj stiže kraj

Više od dva desetljeća, na visini od oko 400 kilometara iznad naših glava, tiho plovi najveća struktura koju je čovječanstvo ikad postavilo u svemir. Međunarodna svemirska stanica (ISS) nije samo tehnološko čudo. Ona je simbol jedinstva, znanstvene znatiželje i stalne ljudske prisutnosti izvan Zemlje. Od 2. studenog 2000. godine, ni na trenutak nije bila prazna, služeći kao dom, radno mjesto i laboratorij za stotine astronauta iz cijelog svijeta. Ipak, i ova izvanredna era polako se bliži svom planiranom kraju.

Priča o ISS-u započela je u jeku Hladnog rata. Dok je Sovjetski Savez uspješno lansirao svoje orbitalne stanice Saljut i kasnije Mir, SAD je tražio vlastiti put za dugotrajni boravak u svemiru. Američki predsjednik Ronald Reagan 1984. godine odobrio je razvoj svemirske stanice "Freedom", ambicioznog projekta zamišljenog kao demonstracija tehnološke nadmoći Zapada. U projekt su se ubrzo uključile i Europska svemirska agencija (ESA), Kanada i Japan.

PRATITE UŽIVO ORBITU MEĐUNARODNE SVEMIRSKE STANICE

Međutim, pad Berlinskog zida 1989. godine iz temelja je promijenio geopolitičku sliku svijeta, a s njom i budućnost istraživanja svemira. Natjecanje je zamijenila suradnja. Godine 1993., SAD je pozvao Rusiju, s njenim iskustvom u gradnji i upravljanju svemirskim postajama, da se pridruži projektu. Ruski planovi za "Mir 2" spojeni su s američkim konceptom "Freedom", stvarajući temelje za međunarodnu svemirsku stanicu. Time je projekt postao ne samo znanstveni, već i moćan instrument za stabilizaciju odnosa između nekadašnjih suparnika.

Svemirska slagalica teška 400 tona

Izgradnja stanice u orbiti bio je pothvat bez presedana. Zbog njezine goleme mase od preko 400 tona i dimenzija koje odgovaraju nogometnom igralištu, bilo ju je nemoguće lansirati odjednom. Umjesto toga, ISS je sastavljan dio po dio, poput divovske slagalice u bestežinskom stanju.

DRAMA U SVEMIRU Neizvjesnost na svemirskoj postaji: Obustavili popravke, NASA ukinula izvanredno stanje

Sve je počelo 20. studenog 1998. godine lansiranjem ruskog modula "Zarja" s kozmodroma Bajkonur. Samo dva tjedna kasnije, američki space shuttle Endeavour donio je modul "Unity", koji su astronauti tijekom svemirske šetnje spojili sa Zarjom. Time je rođena Međunarodna svemirska stanica. U godinama koje su slijedile, deseci misija američkih shuttleova te ruskih raketa Proton i Sojuz donosili su nove module, laboratorije, solarne panele i robotske ruke. Za sastavljanje, održavanje i nadogradnju stanice bilo je potrebno više od 260 svemirskih šetnji, u kojima su astronauti i kozmonauti proveli tisuće sati radeći u surovim uvjetima svemira.

Ključni trenutak u povijesti stanice dogodio se 2. studenog 2000. godine, kada je stigla prva stalna posada. Članove misije Expedition 1 činili su američki zapovjednik Bill Shepherd te ruski kozmonauti Jurij Gidzenko i Sergej Krikaljev. Njihovim dolaskom započelo je neprekinuto ljudsko prisustvo u orbiti. Po dolasku, Shepherd je od kontrole misije zatražio dopuštenje za korištenje pozivnog znaka "Alpha", imena koje su on i mnogi drugi zagovarali za postaju.

Foto: NASA

Prvi dani bili su kaotični. Tročlana posada morala je "oživjeti" stanicu, aktivirati sustave za održavanje života, pročistač zraka, kuhinjske uređaje za grijanje hrane, pa čak i toalet. Njihov posao nije bio samo znanstveni, već i majstorski. Suočavali su se s problemima koji su bili iznenađujuće prizemni - borili su se s neposlušnim prijenosnim računalima, mrežnim printerima koji nisu radili i softverom koji se rušio. Jedan od najvažnijih zadataka bio je uspostava sustava za upravljanje inventarom, kako bi se izbjegao kaos s opremom koji je vladao na postaji Mir. U slobodno vrijeme, posada je gledala filmove, često na, kako se čini, "bootleg" CD-ima koje im je poslala zemaljska kontrola.

Laboratorij iznad oblaka i pogled prema budućnosti

Danas je ISS sofisticirani znanstveni laboratorij u kojem međunarodne posade, najčešće od sedam članova, provode stotine eksperimenata. Istraživanja obuhvaćaju sve, od medicine i biologije do fizike materijala i astronomije, a rezultati pomažu u poboljšanju života na Zemlji i pripremama za buduće misije na Mjesec i Mars. Provedeno je više od 4000 eksperimenata koji su rezultirali tisućama znanstvenih publikacija.

NISU OVO OČEKIVALI Svemirska mahovina iznenadila stručnjake: Preživjela 9 mjeseci izvan ISS pa opet rasla na Zemlji

No, operativni vijek stanice, koji je nekoliko puta produljivan, bliži se kraju. Prema trenutnom planu, ISS će nastaviti s radom do 2030. godine. Nakon toga, bit će proveden proces kontroliranog deorbitiranja. Stanica će biti pažljivo usmjerena prema Zemljinoj atmosferi kako bi se njezini ostaci srušili u najudaljeniji i nenaseljeni dio Tihog oceana, poznat kao Točka Nemo. Njezinim krajem zatvorit će se jedno poglavlje, ali i otvoriti novo - era komercijalnih svemirskih postaja koje već razvijaju privatne tvrtke, nastavljajući ljudsku prisutnost u niskoj Zemljinoj orbiti.