Svemirski lutalica: Astronomi po prvi put izmjerili planet koji luta nakon što su ga 'deložirali'

Nisu svi planeti te sreće da, poput naše Zemlje, žive u stabilnom susjedstvu Sunčevog sustava. Neki su osuđeni na samoću, prognani da vječno lutaju mračnim prostranstvima međuzvjezdanog prostora. Astronomi su sada, po prvi put u povijesti, uspjeli izmjeriti masu i udaljenost jednog od tih usamljenih svjetova, otvarajući novo poglavlje u razumijevanju nastanka i sudbine planeta.

Ovaj kozmički lutalica, katalogiziran kao KMT-2024-BLG-0792, ima masu koja iznosi otprilike 22 posto Jupiterove, što ga čini usporedivim sa Saturnom. Nalazi se na udaljenosti od gotovo deset tisuća svjetlosnih godina od Zemlje, u smjeru središta naše galaksije. Njegova veličina i procijenjeni put snažno upućuju na to da je nekoć bio dio planetarnog sustava, prije nego što je izbačen u svemirsku prazninu igrom gravitacijskog bilijara.

SVEMIR KRIJE TAJNU Misterij planeta koji ne bi trebao postojati. Znanstvenici još ne znaju kako je nastao

Lov na nevidljive svjetove

Budući da planeti lutalice, poznati i kao "odmetnuti planeti", ne kruže oko matične zvijezde, ne mogu se otkriti uobičajenim astronomskim metodama, poput mjerenja radijalne brzine zvijezde ili promatranja tranzita. Oni ne emitiraju vlastitu svjetlost i ne zaklanjaju svjetlost zvijezde domaćina. Stoga se znanstvenici moraju osloniti na suptilniji fenomen predviđen još od strane Einsteina: gravitacijsku mikroleću.

Kada takav planet prođe točno ispred neke daleke pozadinske zvijezde, njegova gravitacija djeluje poput prirodnog povećala, savijajući i nakratko pojačavajući svjetlost te zvijezde. Jedini signal koji teleskopi na Zemlji mogu zabilježiti jest privremeni, kratkotrajni porast sjaja zvijezde, koji može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Iako je ova metoda otkrila desetak potencijalnih kandidata, imala je ključno ograničenje. Astronomi nisu mogli istovremeno odrediti i masu i udaljenost objekta koji je uzrokovao leću, jer je isti svjetlosni efekt mogao proizvesti obližnji planet manje mase ili udaljeniji planet veće mase.

Dva pogleda su bolja od jednoga

Ta je znanstvena prepreka napokon srušena trećeg svibnja 2024. godine. Događaj mikroleće uhvatila je globalna mreža teleskopa na Zemlji, uključujući Korea Microlensing Telescope Network (KMTNet) s opservatorijima u Čileu, Južnoj Africi i Australiji. No, ključni dio slagalice došao je iz svemira. Isti je bljesak, iz potpuno druge perspektive, zabilježio i svemirski teleskop Gaia Europske svemirske agencije, koji se u tom trenutku nalazio na udaljenosti od oko 1,5 milijuna kilometara od Zemlje.

Upravo je ta razlika u položaju promatrača omogućila znanstvenicima primjenu tehnike poznate kao paralaksa. Uspoređujući sićušnu razliku u vremenu kada je pojačana svjetlost stigla do teleskopa na Zemlji i do Gaje, tim je uspio "triangulirati" položaj planeta lutalice. Time su razriješili dugogodišnju dilemu i precizno izračunali da se planet nalazi na udaljenosti od 9785 svjetlosnih godina, s masom koja odgovara masi Saturna. Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom časopisu Science.

FENOMEN U ovoj zemlji kao da kiša pada prema gore! Objasnili i zašto

"Zaključujemo da nasilni dinamički procesi oblikuju demografiju objekata planetarne mase, kako onih koji ostaju vezani za svoje zvijezde, tako i onih koji su izbačeni da postanu slobodno lebdeći", navode autori u studiji, potvrđujući da je planet najvjerojatnije rođen u protoplanetarnom disku prije nego što je izbačen zbog gravitacijskih poremećaja.

Ovo otkriće ne samo da potvrđuje postojanje ovakvih svjetova, već pruža i prve konkretne podatke o njihovim karakteristikama. Znanstvenici vjeruju da bi Mliječna staza mogla vrvjeti ovakvim prognanicima, a neki modeli sugeriraju da bi ih moglo biti čak i više nego zvijezda. Buduće misije, poput NASA-inog svemirskog teleskopa Nancy Grace Roman, koji bi trebao biti lansiran 2027., bit će specijalizirane za ovakva promatranja i očekuje se da će otkriti stotine, ako ne i tisuće, novih planeta lutalica, pružajući nam potpuniji uvid u burnu povijest naše galaksije.