Znanstvenici produljili život miševima čak 33%! Smanjili su im unos jedne aminokiseline

Revolucionarno istraživanje sa Sveučilišta Wisconsin-Madison otkriva da smanjenje unosa samo jedne aminokiseline može drastično produljiti životni vijek miševa, učiniti ih zdravijima i vitkijima, čak i kada su jeli više kalorija piše Science Alert.

Manje izoleucina za duži i zdraviji život

U studiji objavljenoj u prestižnom časopisu Cell Metabolism, tim predvođen profesorom i istraživačem metabolizma Dudleyem Lammingom proveo je eksperiment na genetski raznolikim miševima.

Istraživanje je započeto kada su miševi bili stari oko šest mjeseci, što je ekvivalent ljudskoj dobi od 30 godina, čime se htjelo provjeriti može li promjena prehrane imati učinka i u kasnijoj životnoj dobi.

Miševi su podijeljeni u tri skupine:

1. **Kontrolna skupina:** Hranjena uravnoteženom prehranom koja je sadržavala 20 uobičajenih aminokiselina.

2. **Skupina s niskim udjelom aminokiselina:** Prehrana u kojoj je udio svih aminokiselina smanjen za dvije trećine.

3. **Skupina s niskim udjelom izoleucina:** Prehrana u kojoj je samo udio izoleucina smanjen za dvije trećine.

Rezultati su bili zapanjujući. Miševi na prehrani siromašnoj izoleucinom živjeli su znatno duže – mužjaci su imali čak 33% dulji životni vijek, dok je ženkama život produljen za 7%. No, nije se radilo samo o duljini života, već i o njegovoj kvaliteti.

Ove životinje bile su znatno zdravije i manje krhke u starosti. Na temelju 26 različitih zdravstvenih pokazatelja, od mišićne snage i izdržljivosti do gustoće krzna, miševi s ograničenim unosom izoleucina pokazali su superiorno zdravstveno stanje.

Dodatno, kod mužjaka je zabilježeno manje problema s povećanjem prostate povezanih sa starenjem, a bili su i manje skloni razvoju tumora, koji su inače vodeći uzrok smrti kod ove vrste miševa.

Paradoks kalorija: Jeli su više, a bili vitkiji

Jedno od najintrigantnijih otkrića studije jest da su miševi na prehrani s niskim udjelom izoleucina jeli znatno više kalorija od svojih kolega u drugim skupinama. Lamming pretpostavlja da su na taj način instinktivno pokušavali nadoknaditi manjak esencijalne aminokiseline.

Unatoč povećanom kalorijskom unosu, ne samo da se nisu udebljali, već su postali vitkiji. "Vrlo brzo smo vidjeli kako miševi na dijeti sa smanjenim izoleucinom gube masno tkivo – njihova su tijela postala vitkija", izjavio je Lamming. Ključ je bio u ubrzanom metabolizmu. Njihova tijela su trošila daleko više energije, čak i bez povećanja fizičke aktivnosti, što im je omogućilo da održe vitkost. Ovaj fenomen baca novo svjetlo na složene mehanizme koji reguliraju tjelesnu težinu i metabolizam.

Što ovo otkriće znači za ljude?

Izoleucin je esencijalna aminokiselina, što znači da je tijelo ne može samo proizvesti, već je moramo unositi hranom. Bogati izvori izoleucina su namirnice poput jaja, mliječnih proizvoda, sojinih proteina i raznih vrsta mesa – sveprisutne komponente zapadnjačke prehrane. Ranija istraživanja istog tima, koristeći podatke iz studije "Survey of the Health of Wisconsin", pokazala su da osobe s višim indeksom tjelesne mase (BMI) u pravilu unose veće količine izoleucina.

Iako su rezultati na miševima obećavajući, znanstvenici upozoravaju da ih se ne može izravno primijeniti na ljude. Potpuno izbacivanje izoleucina iz prehrane nije opcija, jer je ključan za brojne tjelesne funkcije. "Ne možemo jednostavno svima reći da prijeđu na dijetu s niskim udjelom izoleucina", naglašava Lamming.

Ipak, ovo istraživanje otvara vrata novim mogućnostima. "Sužavanje ovih prednosti na jednu jedinu aminokiselinu približava nas razumijevanju bioloških procesa i potencijalnim intervencijama za ljude, poput lijeka koji bi blokirao izoleucin", dodaje. Do tada, umjerenost i svjesniji odabir namirnica, s naglaskom na voću, povrću i cjelovitim žitaricama koje prirodno sadrže manje izoleucina, mogao bi biti korak u pravom smjeru.

Ova studija potvrđuje da je put prema zdravom starenju i dugovječnosti daleko složeniji od pukog brojanja kalorija. Fokus se sve više pomiče na kvalitetu i sastav onoga što jedemo, a čini se da bi upravo jedna aminokiselina mogla držati ključ za dulji i zdraviji život.