Tri puta sam bio klinički mrtav, a kazalište sam počeo istraživati nakon nogometa

U povodu nove predstave "Slijepi vode slijepe" u Gavelli te 35. obljetnice Montažstroja razgovarali smo s Borutom Šeparovićem, njegovim utemeljiteljem i umjetničkim voditeljem, te redateljem i koreografom, koji je postao sinonim za kazališni politički angažman i aktivistički teatar. Montažstroj je osnovao potkraj 1989. godine, u doba raspada komunizma, neposredno nakon pada Berlinskog zida i Nikolaja Čaušeskua u Rumunjskoj, a tijekom tih desetljeća, od akcije "Kopačka u galeriji" izvedene ispred tadašnje Galerije suvremene umjetnosti do "Jezika kopačke" u ZKM-u, realizirao je više od pedeset umjetničkih akcija, performansa i projekata u kojima je svojom prepoznatljivom estetikom, poetikom totalnog fizičkog teatra, te dokumentarizmom i uključivanjem marginaliziranih skupina, ukazivao na probleme hrvatske tranzicije, ali i na sve ostale anomalije našeg društva. Može se reći da je u svojim predstavama na neki način anticipirao pad Nadana Vidoševića i Ivice Todorića, njihov spot "Croatia in flame" bio je prvi hrvatski glazbeni video emitiran na MTV-u, također je prvi u kazalištu, a i šire, ukazao na problem nasilja i otuđenosti u školama, bavio se problemima nezaposlenih i potrošenih, te dužničkog ropstva, a ispisao je i odu napuštenim psima i beskućnicima. No usprkos brojnim nagradama i gostovanjima širom svijeta, te tituli najboljeg nezavisnog teatra u Hrvatskoj, Montažstroj nikad nije imao adekvatnu podršku institucija i nikad nije imao vlastiti prostor za rad, a njegov frontman Borut Šeparović nikad nije bio angažiran, makar i kao vanjski suradnik, niti na jednoj umjetničkoj školi, premda za to ima sve umjetničke i formalne kvalifikacije što dovoljno govori o žabokrečini i stanju duha u tim institucijama.