U Njemačkoj se prepirali zbog jednog igrača. Zadnju europsku medalju potpisao im Sigurdsson

Puno velikih utakmica odigrale su Hrvatska i Njemačka, ali dvije se ističu iznad drugih jer su bile za zlatnu medalju. I Hrvatska je osvojila obje, kao apsolutni šok za rukometni svijet 2003. godine u Portugalu, pa godinu dana kasnije za olimpijski tron u Ateni, gdje su Nijemci došli kao aktualni prvaci Europe jer su Hrvatsku tad u Sloveniji sklonili EHF, suci, Pajovičev prst u oko.. 

Od tih dana mi više nismo bili prvaci, Nijemci su dvaput, svjetski na domaćem terenu 2007. godine, kad smo na papiru djelovali i jače nego u Ateni dok nismo naletjeli na Francusku u četvrtfinalu, odnosno europski 2016. kad je tim Dagura Sigurdssona šokirao rukometnu Europu. Ostao je i prije turnira bez Wienceka, Gensheimera, Groetzkog, Druxa, za završnicu izmislio Kuhna i Hafnera, koji su dotad bili pred TV-om i oni su mu vratili sa zlatnom medaljom pobijedivši Španjolsku 24-17. To im je i zadnja europska medalja.

Christian Prokop nije nastavio Sigurdssonovim putem, ali stvari je zarotirao Alfred Gislason. Pomladio je reprezentaciju, ponešto je svoje odradila i biologija i već su na Olimpijskim igrama u Parizu bili u finalu. Nije da su očekivali i oni da mogu već tad.

Koeln: Susret Njemačke i Hrvatske na Europskom prvenstvu u rukometu | Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Makar Bundesliga nema premca, osim Wolffa (Kiel) na golu, nositelji su iz klubova "srednjeg doma" jer su se Flensburg i Magdeburg orijentirali na Skandinavce. Magdeburg, prvak Europe, ima u reprezentaciji samo Mertensa na krilu. Krila su bila razlog za prepirku na relaciji Gislason - Bob Hanning, koji je najmoćniji čovjek njemačkog rukometa, direktor berlinskog Füchsea, ali i izbornik Italije. Hanning se nije složio s odabirom da Rune Dahmke dobije prednost nad Freihoferom iz Füchsea, no Gislason je samo potvrdio tko bira tim.

Gislasonov su oslonac u vanjskoj liniji na sredini Juri Knorr, jedini koji igra izvan Njemačke (Aalborg), lijevo (i na sredini) Julian Koster i desno "mali" Renars Uščins, koji je otprilike malo slabija verzija Gidsela i ovdje je prvi strijelac tima s 37 golova, ne izvodeći sedmerce. Šutersku su moć dobili s Mirom Schluroffom i mladim Markom Grgićem, čiji je otac Danijel nekad igrao za Hrvatsku. Prošle sezone bio je prvi strijelac Bundeslige u Eisenachu, s 26 golova više od Gidsela, ali ovdje nije u takvom planu kod Gislasona. Nils Licthlein s lijevom rukom na sredini zna djelovati zbunjujuće.

U Johannesu Golli imaju "beton" na crti i u sredini obrane, Jannik Kohlbacher je pomoć, kao i Fischer, s u Tomu Kiesleru imaju strašnu moć u obrani. Što prođe, pohvata Wolff, s nasljednikom Spathom, koji je generacija Kuzmanovića i Mandića, čini možda i najbolji tandem u ovom trenutku. Protiv Francuske su imali samo 19 posto obrana zajedno pa su Nijemci dobili utakmicu četiri razlike, a, s druge strane, ni Wolffove 22 obrane kao protiv Norveške nisu garancija jer su Norvežani bili u egalu do kraja. Wolff je s 32,16 drugi po postotku, bolji je samo Palicka iz Švedske s 32,56.

Igrali smo uoči Europskog prvenstva, nadigrali su nas u Zagrebu i Hannoveru, djelovali moćnije i spremnije, što smo priznali i sami. Okolnosti su sada drugačije, igramo za finale Europskog prvenstva. U zadnje tri službene utakmice, sve tri u 2024. godini, mi smo bili nadmoćniji u svakoj...