U prihvatilištu 'Križ' vrata su otvorena za svakoga: 'Utočište puno ljubavi i pažnje za sve'

Postoje mjesta koja ne možete opisati samo zidovima, sobama i kvadratima. Postoje mjesta koja se mjere suzama olakšanja, stiscima ruku, toplim riječima izgovorenima onda kada čovjek misli da više nema snage za još jedan dan borbe. Postoje mjesta na kojima se ponovno rađa nada.

Takvo mjesto nalazi se na zagrebačkom Vrhovcu. Dok svakoga jutra brojni onkološki bolesnici kreću prema Institutu za tumore na svoje kemoterapije, zračenja i pretrage, mnogi od njih dolaze noseći sa sobom mnogo više od putne torbe. Nose strah. Nose neizvjesnost. Nose dijagnoze koje su preko noći promijenile njihove živote. Nose pitanja na koja nitko ne može dati siguran odgovor.

A onda dođu u Prihvatilište “Križ” koje vode Milosrdne sestre sv. Križa. Tamo ih ne dočekuju samo uredne sobe, topli obrok ili krevet za odmor. Dočekuju ih ljudi koji ih gledaju kao osobe, a ne kao pacijente. Dočekuje ih riječ utjehe, razgovor, osmijeh i osjećaj da nisu sami. Od 1. lipnja prihvatilište je otvorilo svoja vrata onkološkim bolesnicima iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja. Već tijekom prvih dana kroz njega je prošlo više od petnaest korisnika. Stigli su iz Zadra, Dubrovnika, Ljubuškog i brojnih drugih mjesta, tražeći privremeni smještaj tijekom liječenja u Zagrebu.

Za mnoge od njih upravo je to bio trenutak kada su nakon dugo vremena ponovno osjetili mir. Jedna od njih je i 47-godišnja Ana Gurlica iz Zadra, samohrana majka četvero djece koja se bori s karcinomom gušterače. Njezine riječi teško mogu ostaviti ikoga ravnodušnim.

- Četiri dana sam već ovdje. Ovo je jedno duboko emotivno iskustvo. Dok sam se suočavala s teškom bolešću, dugo sam razmišljala gdje ću provesti vrijeme tijekom liječenja u Zagrebu. Ovdje su mi dali vjetar u leđa da se nastavim boriti za svoj život jer sam ponovno osjetila da život ima smisla. Pomažu nam na svaki mogući način. Predivno nam je, ništa nam ne nedostaje. Brinu se da nismo gladni, da nam ništa ne fali. Divim se kako uspijevaju održavati sve ovo putem donacija i koliko ljubavi ulažu u svakog čovjeka koji dođe ovamo- kaže Ana Gurlica.

Dok govori o svojoj bolesti, Ana ne skriva emocije. Ali još snažnije od straha govori zahvalnost. Jer kada čovjek prolazi kroz najteže trenutke života, nije uvijek presudna samo terapija. Ponekad je presudno da ga netko sasluša. Da ga netko pogleda u oči i kaže da nije sam.

Slične osjećaje dijeli i Vlado Matić iz Dubrovnika, koji se također bori s karcinomom gušterače.

- Dugo u svom životu nisam doživio ovakvu ljubav i pažnju od ljudi koje prije nisam poznavao. Kada je bolest došla, imao sam samo jednu želju da svojim unučićima ispunim obećanje i dočekam dan kada će krenuti u srednju školu. Sestre su nam pružile ruku i vjerujem da ćemo zajedno, uz njihovu i našu unutarnju borbu, pobijediti sve ono što nas opterećuje. Ako mi se zahvaljujući ovoj podršci život produži makar za jedan dan, bit ću im beskrajno zahvalan - kaže Vlado koji je u prihvatilište stigao sa suprugom.

Te riječi otkrivaju pravu vrijednost ovog mjesta. Prihvatilište “Križ” nije samo adresa na karti Zagreba. To je utočište za ljude koji su se našli usred možda najteže životne bitke.

Smješteno je upravo na Vrhovcu.

U blizini Instituta za tumore, kako bi bolesnicima olakšalo svakodnevne odlaske na terapije. Na raspolaganju im je i prijevoz, a posebna pažnja posvećena je svakom detalju koji može olakšati njihove dane.

Objekt raspolaže s 18 dvokrevetnih soba, dnevnim boravkom, kapelicom, dvoranom i čajnim kuhinjama na svakom katu. Svaka soba nosi ime sveca, od svetog Padre Pija i svetog Nikole Tavelića do svete Marte, svetog Carla Acutisa i blaženog Alojzija Stepinca.

No ono što se ne može izmjeriti kvadratima ni brojem kreveta jest toplina koju korisnici ondje pronalaze. U vremenu kada bolest čovjeka često ostavlja usamljenim, u prihvatilištu ih čekaju razgovor, molitva i iskrena briga.

Velik dio zasluga za to pripada časnoj sestri Finki Tomas, voditeljici projekta i sestri koja je u stvaranje ovog prihvatilišta utkala ne samo svoje znanje i energiju nego, kako kažu korisnici, i cijelo svoje srce. O njezinoj požrtvovnosti možda najbolje govore upravo oni kojima pomaže. Oni vide osobu koja ih dočekuje, pita kako su, brine jesu li jeli, organizira prijevoz na terapiju i traži rješenje za svaki problem.

Sestra Finka nije gradila samo objekt. Gradila je mjesto nade.

Godinu i pol dana trajao je put od ideje do realizacije projekta koji je ostvaren uz potporu Vlade Republike Hrvatske, brojnih tvrtki, donatora i dobročinitelja. No iza svih planova, sastanaka i organizacije stajala je osoba koja nikada nije izgubila iz vida one zbog kojih se sve radi, bolesnike.

Njezine riječi možda najbolje opisuju smisao cijelog projekta:

“Moje srce je puno kada vidim da barem malo pomažemo ljudima kojima je to najpotrebnije. Najgore je kada imate tako tešku bolest, a nemate gdje boraviti.”

U svakodnevnom funkcioniranju prihvatilišta važnu ulogu ima i Marija Vrhovski, koja svojim angažmanom, podrškom i nesebičnim zalaganjem daje značajan doprinos radu ove humane priče. Oni koji sudjeluju u radu prihvatilišta ističu njezinu spremnost da pomogne, sasluša i bude dio inicijativa koje olakšavaju život najranjivijim članovima društva.

Takav doprinos ne mjeri se funkcijama ni titulama, nego konkretnom prisutnošću među ljudima kojima je pomoć potrebna. Upravo zato njezin angažman predstavlja vrijednu podršku sestrama i svim korisnicima koji u prihvatilištu pronalaze sigurnost, razumijevanje i toplinu.

Danas u Prihvatilištu “Križ” rade tri zaposlene djelatnice i brojni volonteri. Viktorija, Jelena i Natalija jedne su od njih. No svi oni zajedno stvaraju nešto mnogo veće od ustanove.

Stvaraju obitelj. Mjesto na kojem bolesnik nije broj. Mjesto na kojem čovjek koji dolazi na kemoterapiju ne mora razmišljati gdje će prespavati. Mjesto na kojem majka može pronaći snagu za svoju djecu. Mjesto na kojem djed može nastaviti sanjati da će jednog dana ispratiti svoje unučiće u školu. Mjesto na kojem se, usred boli, ponovno rađa nada. A ponekad je upravo nada najvažniji lijek koji čovjek može dobiti. 