Dva crna američka goniča s paležom u Centru za obuku vodiča i dresuru službenih pasa na Policijskoj akademiji pripremaju za posebne zadaće
POZNATI PO ODLIČNOM NJUHU
Upoznajte Dyllona i Doca: Ova dva brata bit će prvi službeni psi za praćenje ljudskog traga
Čitanje članka:
5
min
Dyllon Marshall i Doc Holiday njuškice su kakvih još dosad nije bilo u Centru za obuku vodiča i dresuru službenih pasa na Policijskoj akademiji u zagrebačkoj Dubravi. Riječ je o dva crna američka goniča s paležom (eng. Black and Tan Coonhound), dva brata iz istog legla, koji su stari dvadeset mjeseci. To je izuzetno rijetka pasmina koja, uz pse Sv. Huberta poznate i pod nazivom bloodhoundi (krvosljednici), vjerojatno ima najbolji i najosjetljiviji njuh na svijetu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:05
Kako doznajemo, oba su brata uzgojena u jedinoj hrvatskoj uzgajivačnici te pasmine Totegnac i oni su već četvrto leglo goniča rakuna u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su u prvim mjesecima života ovih pasa, njihovoj socijalizaciji, odgoju i pripremi za buduće zadatke, izuzetno važnu ulogu igrali i Lana Zrnić, nekoć naša slavna karatistica, i njezin suprug Vedran Zrnić, zlatni rukometni olimpijac, koji su i suvlasnici njihove mame Ile (dok njeni sinovi nose kaubojska imena, mama im se punim imenom zove Miss Bandit Queen Cooner Totegnac, a tata im živi u Češkoj).
Budući da su Dyllon i Doc prvi takvi psi u Centru, obučavaju ih za posebnu zadaću. Naime, kad završe s obukom biti će prvi službeni policijski psi za praćenje ljudskog traga. Obojica su stigla u Centar s nepunih šest mjeseci iz donacije, koje su im uvijek dobrodošle i na kojima su itekako zahvalni, te su tamo već 14 mjeseci.
- To je pilot projekt. Pripremamo ih za praćenje ljudskog traga. Rade na jedan drukčiji način nego dosadašnji tragači koji prate trag spuštenim nosom. Znači treniramo ih za praćenje ljudskog traga po gradovima, gušće naseljenim mjestima i slično - govori Krešimir Majvald, instruktor u Centru za obuku vodiča i dresuru službenih pasa.
Coonhoundi, objašnjava, prate oštećenje tla odnosno čestice mirisa koje osoba ostavlja prilikom kretanja. Dyllon i Doc još su u obuci te trenutno imaju doseg oko tisuću metara, no krajnji je cilj da to bude puno, puno duže.
- Radi se o urbanom području gdje je psima izuzetno teško. Područje je kontaminirano raznim mirisima ljudi, životinja, vozila... Preko traga gdje je prošla osoba za kojom se traga, može proći još 300 drugih ljudi. On mora sve te mirise odbaciti i nastaviti tragati - pojašnjava Majvald.
Kako bi u praksi iskušali njihove tragačke sposobnosti i istančan njuh, organizirali smo mini pokaznu potragu. Na radnom zadatku izgubila se novinarka, odlutala je na Policijskoj akademiji u nepoznatom smjeru. Na tlu iza nje prvi puta je ostao tek slamnati šešir, a drugi puta mobitel. Hoće li je Dyllon i Doc naći na vrijeme prije nego zaluta kamo ne bi trebalo?
U potragu je prvo krenuo Dyllon. Njegov vodič, Darko Puškarić iz Interventne jedinice PU virovitičko-podravske, stavlja mu službenu oprsnicu i 10-metarski povodnik na kojemu vodi psa. Kada vodič psu stavlja oprsnicu, objašnjava Puškarić, postiže sljedeće, proradi uvjetovani refleks kod psa i on zna da ide raditi, a ne u šetnju.
Prije nego psa dovede do mjesta događaja, pustit će ga da ponjuši prisutne kako bi zapamtio njihove mirise i eliminirao ih od onoga koji ga zanima. Potom Puškarić dovodi psa do mjesta gdje je novinarka posljednji puta viđena i gdje joj je, u žurbi, pao šešir s glave.
Nakon što je s predmeta koji mi je slučajno ispao povukao moj individualni miris, Dyllon kreće točno onim putem kojim sam ja prošla. Slijedi moj trag sve do jednog od paviljona na Policijskoj akademiji, gdje sam se "sakrila" kod stepenica.
- Bravo dečko! Bravo, izvoli - govori mu Puškarić mazeći ga po glavi te mu daje poslasticu, konzervu mokre hrane za pse koju Dyllon pohlepno guta.
Od nestanka do pronalaska prolazi svega nekoliko minuta, a Dyllona u potrazi nisu omeli mirisi stanara paviljona u koji sam odlutala. Jednako uspješan u svojoj potrazi bio je i Doc, koji je moj miris povukao s mobitela koji mi je ispao iz torbice. Nije ga omelo ni kad je počeo zvoniti taman u trenutku dok ga je njušio. Svog je vodiča Mirka Mrvoša iz Centra snažno povukao u smjeru kuda sam i ja prošla. Našao me još i brže u kućici s rekvizitima kod igrališta te je i on za nagradu dobio igru i poslasticu.
- Mjesto događaja je ono mjesto otkud kreće potraga, gdje ste zadnji puta viđeni. Vodič navodi psa na predmet koji je ostavljen i nakon toga slijedi traganje. Pas prati trag mirisa osobe, prati oštećenje tla i prati mirisne čestice koje spadaju s osobe prilikom kretanja kroz jedan određeni prostor. U svakom momentu s nas pada stara koža, kosa, čestice s odjeće, obuće, cipela, nastaje jedan mirisni tunel kroz koji pas prati individualni miris i ide za osobom koju traži - govori nam Majvald.
Po završetku obuke imati će završni ispit za licencu, koja se obnavlja nakon godinu dana, te će ići sa svojim vodičem njegovoj kući, gdje će živjeti s njim kao član obitelji. Kada bude potrebe koristit će se prilikom traganja za osobama.
Kako bi ih uopće zadržali u Centru na obuci, Dyllon i Doc morali su proći probno razdoblje od mjesec dana. U tom su razdoblju instruktori Centra vodili pse po raznim podlogama, po gradu, kako bi vidjeli na koji će se način ponašati među ljudima, po trgovačkim centrima, zatvorenim-otvorenim. Nakon što su ustanovili da nemaju nikakvih većih potreškoća koje se ne mogu popraviti kroz rad, odlučili su pse zadržati na školovanju.
- Vrlo su živahni, u biti sretni psi, moglo bi se reći pomalo vragolasti. Sam rad s njima je izazov. Nisu poput ovih pasa s kojima smo se uglavnom dosad susretali u obuci, a to su većinom bili belgijski, njemački ovčari, labradori i križanci tih pasmina - kaže Majvald.
Mrvoš dodaje da je razlika i u načinu dresure.
- Belgijski, njemački ovčari svi imaju poslušnost, s ovim psima se ne radi poslušnost. Pas u šetnji uglavnom ide po svom jer ako bi inzistirali na poslušnosti kao kod drugih pasmina, mogli bi potisnuti njegove instinkte, i onda može biti puno slabiji u radu kad traži čovjeka - govori Mrvoš.
Puškarić ističe da je riječ o vrlo miroljubivim psima, koji su dobro prihvaćeni među ljudima, a vrlo dobro se slažu i s drugim psima. Osim po izuzetnom njuhu, goniči rakuna znani su i po najdužim ušima na svijetu, a američka rođakinja ovog našeg dvojca u Guinessovoj je knjizi rekorda zbog ušiju koje su duge 34 cm!
Također, nisu agresivni te jako vole jesti.
- Radi "trag" za nagradu, odnosno kad nađe osobu ili bjegunca za kojim traga dobije od vodiča za nagradu igru i poslasticu. Jako su dobrog apetita, vole jesti i sve će napraviti za to. Čak i ako su siti, oni uvijek mogu jesti - uz smijeh kaže Puškarić. Ima bogato iskustvo u radu sa psima, vodič je od 2011. godine, a kod kuće ima još jednog zaštitno-tragačkog psa.
I nakon što Dyllon i Doc završe s obukom i napuste Centar sa svojim vodičima, učenju za njih nije kraj. Vodiči će nastaviti raditi s njima kroz svoje svakodnevne treninge i rad sa psom, a Dyllon i Doc dalje će se usavršavati uz Darka i Mirka, brže, bolje i dalje pratiti miris onoga za kime traga.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
