Vanjski dug najmanji u zadnjih 11 godina: 'Padat će i dalje...'

Na kraju listopada prošle godine bruto inozemni dug Hrvatske iznosio je 38,4 milijarde eura, što je za 4,1 posto manje nego godinu dana prije, pa je taj dug pao na najniže razine od rujna 2008., navodi se u novoj analizi Raiffeisenbank Austria (RBA).

Trend pada inozemnog duga na godišnjoj razini traje od kraja 2015. godine, navode analitičari RBA u osvrtu na nedavno objavljene podatke Hrvatske narodne banke (HNB).

Ističu da je pad tog duga u listopadu na godišnjoj razini rezultat smanjenja duga drugih monetarnih financijskih institucija, za 13,1 posto, kao i drugih sektora.

Tako se „bruto inozemni dug ostalih domaćih sektora krajem listopada spustio na 13,5 milijardi eura, ili 5,3 posto na godišnjoj razini, čime je nastavljen trend razduživanja koji datira od siječnja 2016.”, navodi se u analizi, objavljenoj u utorak.

Bruto inozemni dug opće države iznosio je, pak, na kraju listopada 13,7 milijardi eura, što je 0,4 posto manje nego godinu dana prije.

Rast bruto inozemnog duga na godišnjoj razini zabilježen je jedino kod izravnih ulaganja, za 4,4 posto, na 6,3 milijarde eura.

„Očekujemo da će i podaci za posljednja dva mjeseca 2018. ukazati na nastavak sličnih kretanja te bi krajem 2018. relativni pokazatelj inozemnog zaduživanja trebao biti ispod 75 posto BDP-a”, ističu analitičari RBA.

Očekuju da će se i u ovoj godini udjel tog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP) smanjivati, zahvaljujući rastu gospodarstva i daljnjem razduživanju svih ključnih sektora.

„Pri tome daljnje smanjenje duga u sektoru poduzeća očekujemo kao rezultat iščezavanja razlike u trošku financiranja na domaćem i inozemnom financijskom tržištu”, kažu analitičari RBA.

Međutim, stezanje monetarne politike i pogoršanje uvjeta financiranja na regionalnim i globalnim financijskim tržištima moglo bi, upozoravaju, imati negativan efekt na kretanje bruto inozemnog duga.

„Posebice u slučaju nastavka skromnog napretka Hrvatske u provođenju strukturnih reformi, što dovodi do rasta percepcije rizika te posljedično i premije rizika same zemlje”, zaključuju analitičari RBA.