Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine smatra se najjačim poznatim meteotsunamijem u svijetu. Tada su se iznenada pojavili valovi visoki do šest metara, s razdobljem oscilacije od oko 20 minuta
Snažno nevrijeme koje je u srijedu navečer zahvatilo otvoreno more sjevernog i dijela srednjeg Jadrana donijelo je i rijetku, ali potencijalno opasnu pojavu poznatu kao meteotsunami. Riječ je o dugim morskim valovima nalik tsunamiju koji, za razliku od potresnih, ne nastaju zbog seizmičke aktivnosti, već zbog naglih promjena u atmosferi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Takvi meteorološki tsunamiji nastaju pod utjecajem atmosferskih poremećaja poput naglih promjena tlaka zraka, atmosferskih gravitacijskih valova, prolaska fronti ili olujnih udara. Iako su takvi procesi često relativno slabi, u određenim okolnostima mogu pokrenuti valove koji se postupno višestruko pojačavaju prije nego što stignu do obale.
Ključnu ulogu pritom imaju dva procesa, navode iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Prvi je Proudmanova rezonancija, koja nastaje kada se brzina atmosferskog poremećaja podudari s brzinom dugih morskih valova. Drugi je rezonancija luke, do koje dolazi kada se frekvencija dolaznih valova poklopi s prirodnim oscilacijama mora u luci. Dodatno pojačanje događa se na kontinentalnom plićaku, pa valovi prije udara u obalu mogu narasti i više od stotinu puta.
Prema podacima Instituta za oceanografiju i ribarstvo, razorni meteotsunamiji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, Kini, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, uz istočnu obalu SAD-a te na brojnim drugim lokacijama. Među područjima posebno izloženima ovoj pojavi nalazi se i istočna obala Jadrana.
Hrvatska pritom zauzima posebno mjesto u svjetskim istraživanjima meteotsunamija. Naime, Velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine smatra se najjačim poznatim meteotsunamijem u svijetu. Tada su se iznenada pojavili valovi visoki do šest metara, s razdobljem oscilacije od oko 20 minuta, koji su izazvali jednu od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti. Procijenjena šteta iznosila je sedam milijuna američkih dolara, odnosno gotovo četvrtinu tadašnjeg godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule.
Osim tog događaja, u Jadranskom moru tijekom desetljeća zabilježen je niz meteotsunamija različitog intenziteta. Neki su ostali sačuvani tek u lokalnim predajama, dok su drugi detaljno dokumentirani i znanstveno analizirani.
Iako su meteotsunamiji rijetki, stručnjaci upozoravaju da predstavljaju ozbiljnu prirodnu opasnost zbog svoje iznenadne pojave i mogućnosti naglog plavljenja obale. Upravo zato njihovo praćenje i bolje razumijevanje atmosferskih procesa koji ih uzrokuju imaju važnu ulogu u unapređenju sustava ranog upozoravanja i zaštite priobalnih područja.
24sata © 2026
