Život bez doma: 'Spavao sam u rupama da se ne bih smrznuo'

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

Tata je bio alkoholičar i bez prestanka je tukao mamu. Razveli su se kad sam imao pet godina, a tada su po mene došli socijalni radnici i odveli me u dom za nezbrinutu djecu. Selili su me iz jednog u drugi dom, a ja sam u međuvremenu u borbi za preživljavanje počeo krasti. Tako sam završio u Odgojnom zavodu Turopolje.

Uspio je završiti osnovnu školu, a upisao je srednju za keramičara.

- Krenuo sam u školu kasnije od svojih vršnjaka, pa me tako tijekom srednje škole zatekla punoljetnost. Za sustav tada nije bilo važno što se još školujem. Živio sam doslovno na cesti, bio sam prljav i smrdljiv, po šest dana nisam jeo jer nisam imao prebijene kune u džepu. Bilo me sram ići takav na nastavu, pa sam odustao od srednje škole - nastavlja mladić bistrog pogleda. Kaže kako je život beskućnika u Hrvatskoj iznimno težak i strašan. Spavao je po napuštenim zgradama, u gluho doba noći bi dolazio u pekare tražeći ostatke od tog dana. Ako su imali, najeo bi se. Ako mu nisu dali ništa, lijegao bi gladan.

- Najteže je bilo preživjeti zimu. Tada bih u ruševinama tražio bilo kakvu rupu u koju se mogu zavući da se ne smrznem i tako bih dočekao sljedeći dan. Tijekom druge zime sam se ozbiljno razbolio, zaradio sam upalu pluća. No još tada sam si obećao da ne smijem pokleknuti. Vidio sam mnoge, i starije od mene, koji su u tim situacijama posezali za alkoholom ili drogama. Nikad nisam pio ni drogirao se jer sam shvatio da bih time odbacio život – nastavlja on. Ostalih godinu i pol snalazio se spavajući kod prijatelja pa je tako provodio vrijeme svakih nekoliko dana kod nekog drugog. Dodatno je, kaže, tražio fizičke poslove na gradilištima kako bi ondje mogao spavati, a dio vremena proveo je i u prihvatilištu za beskućnike.

Tada se iznenada situacija promijenila. Prišao mi je volonter Crvenog križa i počeo razgovarati sa mnom. Pitao me što tako mlad radim na cesti i iznenada sam dobio priliku kakva mi se nije pružila tijekom čitavog života.

- Ušao sam u stambenu zajednicu, počeo sam volontirati u socijalnom dućanu i nadam se da ću uskoro preko javnih radova ovdje dobiti i prvi ozbiljan posao u životu – objašnjava mladić.

U stambenoj zajednici može boraviti tijekom godinu dana. U tom razdoblju mu država plaća životne troškove i režije računajući da će u međuvremenu pronaći posao i stati na noge. A upravo se tome nada i ovaj mladić. Kroz javne radove zaposlit će se na šest mjeseci.

- To je vjetar u leđa koji mi treba. Steći ću radne navike, imati napismeno da imam radnog iskustva. Moj konačni cilj je pronaći stalan posao, uzeti stan u najam i živjeti kao normalan čovjek. Želim jednog dana zasnovati obitelj i živjeti kao i svi drugi – priča mladić.

Dodatni novac za osobne potrebe i džeparac zaradi skupljajući boce. Nada se da će nakon javnih radova na Zavodu za zapošljavanje dobiti priliku za prekvalifikaciju kako bi stekao struku, a u međuvremenu je završio više tečajeva - za prerađivača povrća, za upravljanje trimerom i motornom kosilicom, a pohađa i tečajeve kako bi se računalno opismenio.

Katarina Zorić iz Hrvatskog Crvenog križa kaže da trenutačno u prihvatilištu u Kosnici živi još desetak mladih beskućnika, a trojica su u stambenoj zajednici. Ondje su pod nadzorom socijalnih radnika, školuju se i traže posao.

- Vrlo često u Crvenom križu angažiramo mlade beskućnike kao volontere jer ih želimo usmjeriti prema normalnom životu - rekla je Zorić.

U vijestima pogledajte još:

U Hrvatskoj po prvi put rođeno dijete u pritvoru!

Chuck Norris u Sloboštini u Zagrebu dobio zlatnu statuu!