Zbog Antinog transfera Rebići u Vinjanima Donjim peku janje

Dok je Ante (20) šetao stadionom Artemio Franchi te gledao fotografije Gabriela Batistute i ostalih velikana iz povijesti Fiorentine, u obiteljskoj kući Rebićevih u Vinjanima Donjim emocije su se miješale.

- Poželjeli smo mu sreću, što bismo drugo?! Sretni smo, no nije nam lako. Iako Ante ima 20 godina, ipak je on naše dijete i prvi put za ozbiljno odlazi od kuće. Dugo je to čekao, na kraju i dočekao. I pravi klub i pravu ligu, no dijete je ipak dijete, nije nam lako rastati se - prenio nam je prve impresije otac Boško, koji je ipak odlučio otputovati na potpisavanje ugovora.

Sa suprugom Nediljkom za prijatelje i rodbinu priprema veliko slavlje.

- Slavili smo kad je prvi put zaigrao za Split, kad je zabio prvi gol, i to baš Dinamu, kad je zaigrao za reprezentaciju... Znat ćemo proslaviti i ovo. Lako je nama Imoćanima pronaći razlog za slavlje i zavrtjeti pokoje janje - nasmijao se Rebić stariji, koji je sinu uoči putovanja savjetovao: “Šuti, slušaj i radi i rezultati neće izostati”.

Antin otac Boško nije namjeravao na put, no ipak je stigao u Firencu. Doputovao je iz Imotskog dan nakon Antinog leta.

- Jučer u podne nisam ni mislio putovati, no već u jedan sam bio u automobilu. 880 kilometara sam prešao za čas, ne znam ni sam, nešto me vuklo, htio sam biti uz sina, nisam imao mira. Znao sam da će sve ovako završiti - rekao je Boško koji se osvrnuo na odnose s šefovima RNK Splita braćom Žužul.

- Dosta se pisalo o našem odnosu i poznanstvu od ranije, no to nije tako. Slavena sam upoznao šest mjeseci nakon što je Ante već bio u Splitu. No u braću Žužul imam puno povjerenje. Napravili su najbolje i za Antu i za klub. Nisam bio iznenađen njegovim dobrim igrama u Splitu, kao ni u reprezentaciji. Vjerujem da će tako nastaviti i u Italiji. Pozivom u reprezentaciju sve je napokon došlo na svoje, baš onako kako treba biti i sad je sve na njemu. Ne sumnjam da će se dokazati - optimističan je Boško.

Anti će u Firenci najviše nedostajati najbolji prijatelji i suigrači Ante Erceg i Ivan Radeljić, ali i teta Višnja, supruga predsjednika Žužula, s kojom je često pio kavu i razgovarao. Ona mu je uoči putovanja darovala loptu i krunicu te ga poškropila blagoslovljenom vodom uz poruku:

- Ne zaboravi odakle si, ali poštuj i klub u koji si stigao i uvijek daj sve od sebe!