Život bez mjera: Sada živimo s virusom po svojoj savijesti

Ulazim jučer u dućan, stavljam masku na lice. Prolazim kroz labirint polica, a onda se osvrnem oko sebe i shvaćam da je nešto neobično. Tek nekoliko ljudi ima masku. Nasmijem se sama sebi. Joj, pa da, pomislim, više nisu obavezne. "Došao je i taj dan", prisjećam se usklika ministra Beroša dva dana prije. Kroz glavu mi prolazi scena prije dvije godine kad je krenuo lockdown i prvog odlaska po špeceraj - svi s maskama na licima, rukavicama, radimo slalome između polica, izbjegavamo se kao da smo zombiji. Tako smo i izgledali, kao da je apokalipsa. Sjećam se kako me obuzela nervoza. A onda nam je sve to postalo normalno. Saživjeli smo i s tim maskama. Prilikom izlaska iz kuće znali smo zaboraviti mobitel, ali masku ne.

Navika je čudo, mislim si tako dok stojim nasred trgovine s tom maskom na licu i dok mi polako do mozga dolazi da se konačno vraćamo starom životu. Onom prije 25. veljače 2020. Preklani u ovo vrijeme tekstove s terena pisala sam u autu. Božinović, Capak, Beroš i Markotić obraćali su se i dva puta dnevno. Kafići nisu radili. Na benzinskoj bih kupila kavu i u autu kuckala po tastaturi. Na cestama nije bilo automobila, trubljenja, stajanja u koloni. Više od mjesec dana vladala je tišina. Nikada neću zaboraviti taj zvuk tišine.

Doživjeli smo, nažalost, ogromne tragedije, ostali bez gotovo 16.000 sugrađana, članova obitelji, rodbine, strepili nad našim oboljelima, nismo se od njih mogli oprostiti, velik broj ljudi ostao je i bez posla, ali u tih prvih par mjeseci smo se i zbližili. Sve je stalo. Družili smo se s obitelji, igrali s djecom, kućnim ljubimcima. Lijepo za prisjetiti se, ali još je ljepše ostaviti iza sebe. Sloboda. Možemo u disko, na utakmice, slaviti, ići na svadbe... Bez razmišljanja koliko ljudi smijemo pozvati, imaju li Covid potvrde, jesmo li zaboravili masku. Svatko se sada ponaša po svojoj savjesti, sam odlučuje hoće li ipak tu masku staviti u gužvi ili će gužvu i izbjeći. Ukidanje mjera, osim zbog dobre situacije, ima veze, dakako, i s turističkom sezonom. Logično je da treba napuniti državnu blagajnu. Ali, hajmo ipak ne platiti tu slobodu previsokom cijenom.