Cijanovodik u velikim koncentracijama je otrov, rekao je znanstvenik Avi Loeb za New York Post, podsjetivši kako se taj plin koristio kao kemijsko oružje tijekom Prvog svjetskog rata
NOVE TEORIJE
Znanstvenik: Međuzvjezdani komet ima cijanovodik. Je li ga mogao donijeti na Zemlju?
Čitanje članka:
2
min
Kada je međuzvjezdani komet 3I/ATLAS 19. prosinca proletio pokraj Zemlje, poznati znanstvenik s Harvarda, Avi Loeb, zapitao se je li nam mogao dostaviti rani božićni poklon u obliku otrovnih krhotina koje bi pale na naš planet. Njegova provokativna teorija ponovno je uzburkala znanstvenu zajednicu.
"Hoće li išta od materijala koji se odvojio od 3I/ATLAS-a stići na Zemlju?" postavio je pitanje ovaj astrofizičar, potaknuvši raspravu o potencijalnim opasnostima iz svemira.
'Serijski ubojica koji širi otrov'
Loeb se u svojoj analizi osvrnuo na raširenu zabrinutost da plinski oblak oko kometa 3I/ATLAS, koji je tijekom prilaska Suncu svijetlio zelenom bojom, sadrži cijanid i cijanovodik. Radi se o vrlo opasnim spojevima koji su kroz povijest korišteni i u najmračnije svrhe.
- Cijanovodik u velikim koncentracijama je otrov - rekao je Loeb prethodno za New York Post, podsjetivši kako se taj plin koristio kao kemijsko oružje tijekom Prvog svjetskog rata.
Znanstvenik je istaknuo opažanja radio teleskopa ALMA u Čileu, koji je tijekom jeseni u ovom kozmičkom tijelu detektirao značajne količine metanola i cijanovodika. To ga je navelo na pomisao da bi ovaj međuzvjezdani komet mogao predstavljati "serijskog ubojicu koji širi otrov", opisujući ga kao svojevrsnu intergalaktičku tabletu cijanida.
Srećom, Loeb je odmah ponudio i razloge zašto se ne moramo pripremati za katastrofu. Spekulirao je da bi snažan sunčev vjetar spriječio bilo kakav potencijalno otrovan teret da stigne do Zemljine atmosfere.
"S obzirom na stopu gubitka mase koju je izmjerio svemirski teleskop Webb, plin oko 3I/ATLAS-a bio bi pometen sunčevim vjetrom na udaljenosti od samo nekoliko milijuna kilometara od samog kometa", napisao je.
Za usporedbu, komet ATLAS bio je udaljen oko 273 milijuna kilometara od Zemlje tijekom svog najbližeg prolaska 19. prosinca. Loeb je teoretizirao da bi sitne čestice prašine, manje od jednog mikrometra, bile odnesene pritiskom sunčevog zračenja, dok bi veći objekti, pod uvjetom da su manji od jednog metra, jednostavno izgorjeli pri ulasku u našu atmosferu.
Zanemariva šansa za udar
Što se tiče krhotina većih od jednog metra, šansa da pogode planet je zanemariva zbog brzine kojom komet ispušta plinove i njegove goleme udaljenosti od Zemlje.
"S obzirom na stopu gubitka mase 3I/ATLAS-a, u posljednjih nekoliko mjeseci oslobođeno je manje od milijun takvih velikih objekata", napisao je Loeb, napominjući da zbog njihovog dalekog porijekla "najbliži među njima nikada se neće približiti na manje od deset Zemljinih radijusa."
Ipak, dodao je da bi ishod mogao biti drugačiji ako bi spomenuti projektili mogli "manevrirati uz pomoć tehnološkog pogona".
Ova izjava u skladu je s njegovim ranijim teorijama.
Loeb, koji se čvrsto drži svojih stavova o mogućem umjetnom porijeklu kometa, ranije je teoretizirao da bizarna putanja 3I/ATLAS-a sugerira da on ispušta "satelite" prema Jupiteru kako bi prikupio obavještajne podatke za "izvanzemaljsku civilizaciju". Prema njegovim riječima, komet 3I/ATLAS mogao bi iskoristiti svoje vrijeme u blizini plinovitog diva, do kojeg će stići 16. ožujka 2026. godine, kako bi ga "zasijao" dodatnim sondama. Iako se većina znanstvene zajednice ne slaže s njegovim spekulacijama, Loebove ideje redovito potiču maštu i otvaraju nova pitanja o tajnama svemira.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
