Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Ella Dvornik: 'Tog sam dana odlučila umrijeti i bilo je lijepo'

Odlučila sam umrijeti. U potpunom nekom očaju i tuzi odlučila sam da ja više ne želim postojati, da ne zaslužujem biti tu niti biti dio ovog sustava.

Autor Ella Dvornik / iamella.com

Odlučila sam da ću si oduzeti život, počiniti samoubojstvo, iako sam najviše od svega voljela živjeti. I umrla sam. Tog dana… Iako nisam svojim tijelom nestala s lica zemaljske kugle, ubila sam sebe u obliku u kojem sam postojala tada.

Ne znam jeste li ikada poželjeli samo nestati, ili jednostavno umrijeti, ali mene je taj osjećaj zaista progonio neko vrijeme.

Nisam mogla više pronaći razlog da se zavolim ili da mi išta oko mene bude lijepo. Lošim postupcima i kalkulacijama sam se dovela do tog trenutka, kada više nisam mogla smisliti sebe. Bila sam jako blizu. Mogla sam otprilike namirisati i osjetiti tugu i očaj koji se skrivao u meni, ono kada znaš da mnogima nisi bitan i da bi tvoje nestajanje možda bilo šokantno, ali ne bi ništa promijenilo.

Ta spoznaja da neće nastati nikakve promjene i da svojim postojanjem nisam nimalo pomaknula Svemir, me boljela više od moguće smrti.

Shvatila sam u tom trenu da sam kroz život prolazila nezahvalno i da ni jedan trenutak nisam iskoristila kako sam trebala, ili kako mi se nudilo.

Posljednje mjesece svojeg života provela sam s navikama i rutinama. Nastavljala sam sliku osobe koju nisam voljela, koja nisam više bila, i kopala sam si sama grob cijelo to vrijeme, vrlo svjesno, i dogodio se taj trenutak. Taj trenutak je kao nekakvo prosvjetljenje.

Nije bilo svjetla na kraju tunela, nisam pronašla Boga, nisam se pokajala za svoje grijehe, nisam osjetila ništa.

Shvatila sam da apsolutno ništa što ja mislim nije stvarno. Niti osoba koja mislim da jesam, niti pravila, niti zabrane, niti morali niti tuđa mišljenja. Moje suze, moj očaj niti moja tuga nisu bili stvarni, jer u trenutku kad sam ja odlučila nestati, nestalo je sve što sam ikada mislila.

Idućeg dana sam se probudila. Probudila sam se kao da mi je netko izvadio mozak i formatirao ga. Sva loša i neugodna sjećanja su odjednom postala smiješna, za njih nije bilo posljedica, nisam gorjela u paklu i nije me bilo sram.

Nisam više razmišljala o sebi kao nekome koga dugo poznajem, već sam to jutro odlučila stvoriti sebe onakvom kakvom sam smatrala da bih trebala biti.

Navike i rutina nisu više bili dio mog života. Shvatila sam i da su mnoge moje ljubavi bile upravo navike. Navikla sam se na ljude oko sebe iako mi nisu mnogo značili. Smijala sam se šalama koje mi nisu bile smiješne, družila sam se s ljudima s kojima se nisam htjela družiti, radila sam stvari koje nisam htjela raditi, i bila sam tužna, a trpjela sam jer se to tako od mene očekivalo. Bila sam kukavica jer me bilo strah. Igrala sam po pravilima. Nisam bila zahvalna ni na čemu što sam imala jer se nisam ni za što potrudila, ništa mi nije bilo važno, i ništa me nije upotpunilo kao osobu. Bila sam poput bočice hotelskog šampona. Mnogo me ljudi iskoristilo, i ja sam upotpunjavala njihovu svrhu opet i opet i opet. Pomirila sam se s većinom situacija koje su mi se tada dogodile.

Nisam se vidjela nigdje dalje od toga. Nisam riskirala, nisam se borila, nisam doživjela ni jedan pravi poraz, jer nikad nisam otišla dovoljno visoko da bih znala koliko sam nisko zaista bila.

Pitaju me ljudi ponekad kako sam, i prije nego odgovorim, sjetim se svog odgovora pet godina unazad. Bio je isti, ali je razlog bio potpuno drugačiji. prije bih rekla ‘’Super sam’’, a nisam bila super. Ono što je tada meni bilo super je apsolutno neprihvatljivo danas svrstati u tu kategoriju. Danas kad kažem ‘’Super’’ kažem to s hrabrošću, zadovoljstvom, ponosom, skromnošću i zahvalnošću. Onog trena kad izgovorim riječ ‘’Super’’ zahvalim se svemu oko sebe na prilici da izgovorim te riječi i to stopostotno mislim. Nekad sam glumila da prihvaćam sve jer nisam mnogo toga razumjela, a kada sam shvatila da je sve u mojoj glavi, sada prihvaćam sve s razumijevanjem.

Sad napokon znam zašto su mi ljudi govorili ‘’Ne možeš‘’, ‘’Nemoguće je‘’, ‘’Neće se nikada dogoditi’’, ‘’Nije dobro’’, ‘’Nemoj’’... Govorili su mi to jer oni nisu mogli, nisu bili u mogućnosti, njima se nije dogodilo, njima nije dobro i njima nisu dopustili.

I prvi put u životu se nisam naljutila na negativne ljude, bilo mi ih je žao. Prvi put sam slušala njihove riječi kao poziv u pomoć.

Kad mi je netko rekao "Ne možeš’’ prvo sam pokušala shvatiti što tu osobu koči u glavi da smatra da se ne može. Otkrila sam mnoge stvari o drugima kao i o sebi u tim trenucima. Nisam se ljutila i ne ljutim se još uvijek. Ja znam da ja mogu, ja znam da je moguće, ja znam da će se dogoditi, ja znam da je dobro i ja znam hoću. Znam to sve jer se već dogodilo, a kad jednom nešto vidiš i doživiš, ne može te nitko uvjeriti da je nemoguće.

Ljudi uvijek vole reći ‘’Nadam se’’. Nada je u biti jako negativna riječ. Nada je neotkriveno razočaranje, rekli bi pesimisti.

Nada je ono kada nešto želiš, ali nisi spreman dati sve da se ostvari, već se kockaš sa sudbinom i čekaš da ti padne s neba.

Kad znaš da možeš, ne nadaš se više. Znaš da možeš, ali je pitanje kada ćeš uspjeti. Ja sam uspjela. Nemam vilu s bazenom, ne vozim Porsche niti me čeka jahta s kurvama i kokainom u marini. Za mene to nije uspjeh, iako nekome možda je. Moja definicija uspjeha se ne nalazi u rječniku. Ja ne prihvaćam više definicije ‘’normalno’’, ‘’prosječno’’, ‘’ludo’’, ‘’perverzno’’…

Sve što ja smatram dobrim ili što ja prihvaćam, smatram normalnim za sebe. To je moja definicija normalnog.

Meni je uspjeh živjeti u stanu koji mi se sviđa, biti u mogućnosti platiti sve svoje račune, priuštiti si koju sitnicu kad zaslužim, imati za jest', imati ljude oko sebe koji me vole i cijene, imati podršku, motivaciju i inspiraciju, mogućnost da nahranim svoje životinje, činjenica da mogu pomoći nekome, vratiti ljudima što su i meni dali. Uspjeh je probuditi se ujutro zahvalan i zadovoljan, mirne duše, znajući da nikome nisi nanio zlo, nisi dužan i da taj dan može biti jedino dobar. I kad se tako probudiš ne izjeda te tuđa zloba, ona se više ne prima za tebe, jer ti znaš da nisi kriv i da nisi zloban i kao takav ne možeš to ni privući.

Mi ljudi se držimo uvijek komentara i riječi koje nas na neki način pogode. Ono kada znate duboko u sebi da ste krivi pa se branite od svega. Sada lako prepoznajem ljude čistog srca, od onih pokvarenih. Njima iz usta sja njihova duša kada krenu ispuštati riječi, oni pričaju o sebi, kada pričaju o drugima. Svaka riječ ih opisuje, od trenutka kada te pogledaju i pozdrave, već onda znaš s kime imaš posla.

I lijepo je nekada umrijeti, smrt nije toliko strašna, ona ti daje šansu da se rodiš kao netko drugi, da budeš netko bolji, da naučiš nešto novo.

Nitko nije dovoljno savršen da zaslužuje živjeti zauvijek. Ne postoje pravila na ovome svijetu, ne postoji dobro niti zlo, postoji ono što si vi zamislite u glavi, što ste spremni prihvatiti i sami si stvarate ograničenja i zidove. Sami ste si krivi za zlobu i negativnosti jer ih sami privlačite istima. Vaša tuga postoji jedino u vašoj glavi, i postaje stvarna kada je prezentirate drugima. Ne postoji nigdje drugdje osim u vama. Dozvolite si da umrete, jako je lijepo.


Ellu Dvornik, osim na webu, pratiti možete i na Facebooku te na Instagramu.


Ostali Ellini tekstovi za BlogBuster:

'Ček, ja trudna? Kakva okrutna šala prirode! 

Tate nema devet godina. Volio bi Charlesa i bio bi blesavi dida. 

Muškarci su mi u trudnoći potpora, žene su me izmučile. 

Slučaj 'Lidlići' ili kako roditelji truju svoju djecu

Otiđite van, ali znajte, i ovdje se vrijedi boriti. 


O BlogBusteru:


'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku

 

Message