Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se

Manchester United: Crveni vragovi na raskrižju budućnosti

Prije početka sezone u Premier ligi kladionice su kao prvog kandidata za otkaz postavile Josea Mourinha.

Autor Filip Bilić

Iako su ga preduhrtili Slaviša Jokanović i Mark Hughes, Jose Mourinho je ipak napustio „Old Trafford“, a iza sebe je ostavio ruševine.

Izgleda da je produženje ugovora početkom prošle godine do 2020. bila još jedna greška u nizu uprave, Mourinho će postati bogatiji za 24 milijuna funti, a činjenica da klub još šest mjeseci mora otplaćivati i ugovor Davida Moyesa dovoljno govori u kakvoj se upravljačkoj krizi klub nalazi. Jedan od najboljih trenera svih vremena već odavno nije toliko „specijalan“, svom nasljedniku je ostavio loše selektiranu ekipu, svlačionicu u anarhiji, za vrijeme koje je proveo na klupi nije uspio promovirati niti jednog ozbiljnog mladog igrača u prvi tim, nešto što je oduvijek krasilo ovaj klub.

Tek sada, kada se klub nalazi u ovakvoj situaciji vidimo koliko je zapravo Sir Alex Ferguson bio veliki menadžer i koliko je teško pronaći osobu koja će ga zamijeniti. Od odlaska velikog Sir Alexa prošlo je više od pet godina, za to vrijeme na klupi Manchestera smo gledali pet različitih ljudi, klub je upao u krizu rezultata, upravljanja i identiteta, izgubio se taj duh Fergijevog Uniteda, „Kazalište snova“ pretvorilo se u „Teatar apsurda“.

Kao i cijele svoje karijere, Ole Gunnar Solskjær došao je na klupu Manchester Uniteda kao zamjena, Norvežanin ima ulogu „caretakera“ do kraja sezone nakon čega bi klub trebao odabrati neko veliko trenersko ime.

Zamjena kao igrač, zamjena kao trener

Ole Gunnar Solskjær bio je dio onog dominantnog Fergijevog Uniteda na prijelazu u novo stoljeće i malo je reći da je legenda Manchester Uniteda. Za 11 provedenih godina na Old Traffordu osvojio je 12 trofeja, od čega čak šest liga i jednu Ligu Prvaka. Nogometna povijest ga baš pamti po toj Ligi Prvaka 1999., kada su on i Teddy Sheringam ulaskom s klupe režirali jedan od najvećih preokreta u povijesti Lige Prvaka.

Bayern je vodio 1-0 sve do 90. minute, da bi samo tri minute kasnije United Solskjærovim golom došao do potpunog preokreta i svog drugog naslova Lige Prvaka. Solskjærova najveća vrlina je to što se nikada nije bunio započinjati utakmicu s klupe, imao je savršenu ulogu u savršenom sistemu kojeg je izgradio Sir AlexFeguson. Njegovo srce oduvijek je bilo na „Old Traffordu“, više puta je istaknuo kako mu je Sir Alex bio mentor u njegovim trenerskim početcima, sudbina je opet odabrala da bude zamjena, ali ovaj put kao menadžer. Rijetke su situaciju u svijetu nogometa da neki menadžer dođe na „posudbu“ do kraja sezone, Solskjaer je trenutno ugovorom vezan za Molde i malo je vjerojatno da će ostati kao stalni Manchesterov menadžer neovisno o njegovim rezultatima. Gledajući prve dvije utakmice pod Solskjaerom, rezultati, a pogotovo prikazana igra je baš ono što je navijačima Uniteda toliko nedostajalo. U prvoj utakmici gostovanje kod Cardiffa završilo je 1-5 u korist „Crvenih vragova“, dok je u drugom meču Huddersfield poražen 3-1 na „Old Traffordu“. Ekipa je izgledala svježije, poletnije, kao da igraju s više elana i želje, kao da igraju za čovjeka koji ih vodi s klupe.

Realno gledajući, United bi izgledao tako da je bilo tko osim Mourinha sjeo na klupu, normalno je da igrači u prvim utakmicama nakon otkaza trenera igraju puno bolje, žele ostaviti dobar prvi dojam kod novog trenera, a usput dokazati da loši rezultati nisu dolazili zbog njih nego zbog čovjeka kojeg je klub prethodno smijenio. Jasno je da neki igrači nisu davali sve od sebe pod Mourinhom, no to nije ništa novo, to su stvari koje dolaze u paketu s modernim nogometom. Moramo prihvatiti da su prošla vremena „viteštva“ i da velika većina igrača stavlja osobne interese ispred interesa ekipa. To je priča za neke druge tekstove, ali ako ti se trenerova taktika ne sviđa, to ne znači da ne moraš davati 100% od sebe i ne pokušati prilagoditi svoju stil igre za dobrobit ekipe. Dvije utakmice nisu neki uzorak na kojem možemo davati zaključke, no Paul Pogba izgleda kao drugi igrač za 180 minuta nogometa pod novim menadžerom.

„Heat map“ s njegove zadnje utakmice u odnosu na onu protiv C. Palacea pod Mourinhom pokazuje da Pogba ima dosta ofenzivniju i slobodniju ulogu.

Prerano je za davanje bilo kakvih zaključaka, Pogba mora pokazati konstantu u svojoj igri, no jasno je da cilj Mourinha nije bio da izvuče najbolje iz Paula Pogbe, nego da njegovu igru kontrolira i prilagodi je svom sistemu. Cardiff i Huddersfield su po igračkom kadru spadaju u najlošije ekipe lige i izvjesno je da ih sljedeće sezone gledamo u Championshipu, pa će Solskjaerov prvi pravi test biti onaj protiv Tottenhama na Wembleyu. United bi i pod Mourinhom vrlo vjerojatno pobijedio u ove dvije utakmice, samo je razlika u tome što bi nakon vodstva od 0-2 u Cardiffu „Special One“ pokušao zatvoriti i „umrviti“ utakmicu, sačuvati mrežu i sigurno odnijeti 3 boda kući. Solskjaer je odmah zauzeo jasan stav po pitanju stila igre Man. Uniteda, bez obzira na rezultate, napadačkim nogometom „kupit“ će sve navijače i ponuditi im ono za čim su žudili posljednjih sezona: „Mislim da ni jedna ekipa ne želi da Rashford, Martial, Lingard i Pogba jure prema njihovom golu. Zašto bi im to onemogućili? Napadačka filozofija utkana je u zidove Manchester Uniteda, to je tradicija i to je povijest. To je kako mi igramo i kako želimo igrati.“

Zanimljivo je da je pet postignutih golova na gostovanju kod Cardiffa prvi takav učinak još od Sir Alexa, United je zadnji put zabio pet golova protiv WBA (5-5) na oproštajnoj utakmici velikog Škota. Ole Gunnar Solskjaer navijač je Man. Uniteda, jedan je od njih, navijači u njemu u isto vrijeme mogu pronaći blisku osobu i nekoga tko ih podsjeća na ona bolja vremena. Podsjeća ih na slavni Fergijev United, možda još nije dokazan trener niti pravi izbor za dugoročno rješenje, ali je svakako prava osoba da do kraja sezone novom menadžeru pripremi zdravu podlogu za rad.

Vrijeme za potpuni reset

Nakon otkaza kojeg je dobio, svi su upirali prstom prema Mourinhu kao jedinom i glavnom krivcu, no u slučaju Manchestera ne možemo okriviti samo jednog čovjeka. Rezultat je ovo dugogodišnjeg „guranja problema pod tepih“, a dio krivnje osim na igrače mora pasti i na upravu. Manchester United je jedan od rijetkih klubova koji bilježi financijski rast iz godine u godinu, iako njihovi rezultati idu u suprotnom smjeru. Izvršni predsjednik i glavni čovjek za financije kluba, Ed Woodward je prije par mjeseci izjavio da „izvedba na terenu nema značajan utjecaj na komercijalni dio“.

Woodward je imao važnu ulogu u savjetovanju obitelji Glazer kada su 2005. postali većinski vlasnici kluba, od tada su Woodwardove funkcije u klubu s godinama postajale sve važnije i dovele ga do titule izvršnog direktora. Od 2007. do 2012. bio je zadužen za komercijalne i medijske operacije, u razdoblju od pet godina Unitedov komercijalni prihod sa 48.7 milijuna funti porastao je na vrtoglavih 117.6 milijuna. Man. United je prema mnogim istraživanjima postao klub sa najviše navijača na svijetu, brend koji je prepoznat i u onim dijelovima svijeta gdje nogomet nije toliko praćen. Kada je 2013. izvršni direktor David Gill otišao u mirovinu, Woodward je uskočio na njegovu poziciju, no sada je osim komercijalnog i financijskog sektora morao pokrivati i onaj sportski, koji se tiče nogometa. Par mjeseci kasnije Sir Alex Ferguson otišao je u mirovinu, od toga dana pa sve do danas ništa više nije bilo isto na „Old Traffordu“. Woodward se odlično snalazio u promoviranju Manchester Uniteda kao brenda, klub bilježi bolje prihode iz komercijalnog sektora iz godine u godine, no kada se govori o nogometu, Woodward nikada nije bio osoba koja poznaje samo igru.

Tri promašena menadžera, više od 800 milijuna potrošenih funti i izostanak rezultata dokaz je da Man. Unitedu treba pravi sportski direktor. Pred Unitedom je možda i najvažnije ljeto u novijoj povijesti kluba, moraju odabrati novog menadžera, a još jedan promašaj bi bio previše. Spominju se imena poput Zidanea, Blanca, Jardima, no najviše se govori o menadžeru Tottenhama, Mauriciu Pochettinu. Pochettino je preuzeo Spurse u ljeto 2014., iako nisu osvojili niti jedan trofej, stvari za Spurse idu na bolje iz godine u godinu. Postali su redovni učesnici Lige Prvake, napravili su vrlo jak tim s nekim mladim i talentiranim igračima, a pred njima je preseljenje na novi stadion. Baš kako je preporodio Tottenham, slični stvar bi mogao uraditi i na „Old Traffordu“.

Mauricio Pochettino je čovjek koji vjeruje u trening i proces. Figurativno govoreći, jedan je od onih koji će vas radije naučiti pecati nego vam kupiti gotovu ribu. Njegov nogomet je napadački, štovatelj je visokog presinga i strpljivog građenja napada od obrane. Možda Pochettino nije čovjek koji će odmah početi osvajati trofeje, ali je sigurno pravi izbor na duže staze. Na „Old Traffordu“ su uvijek vjerovali u igrače iz akademije, to je nešto što se posljednjih godina izgubilo, a Pochettino je u Tottenhamu poznat po radu s mladim igračima. Problem bi mogao nastati u tome što Pochettinu nitko ne garantira da će dobiti vrijeme za prilagodbu, David Moyes je dobio ugovor na čak šest godina, otkaz je dobio za manje od godinu dana. Pochettinu se zamjera to što još nije osvojio niti jedan trofej, Tottenhamova ekipa je na okupu već niz godina, imaju izgrađen sistem i dvojbeno bolju ekipu od Manchestera, stoga, mislim da trenutno više šansi za trofej ima ako ostane u Tottenhamu.

S druge strane, financije Tottenhama su posljednjih godina usmjerene na novi stadion, a ove godine nisu potrošili niti jednu funtu. Man. United je jedan od klubova koji ima financijsku potporu i status velikana da kupi bilo kojeg igrača na svijetu, nešto što Pochettino nikada nije imao u Tottenhamu. Gledajući nogometnu piramidu na kojoj se gleda ugled kluba, trofeji, povijest i financijska moć, Man. United je daleko od Tottenhama. Iako je Pochettino mlad menadžer, teško je procijeniti hoće li u karijeri imati šansu poput ove. Manchester United je klub na raskrižju, pred njima je možda i najvažnije ljeto u povijesti. Klubu je na svim razinama potreban reset. Moraju konačno početi funkcionirati kao nogometni klub, u prvi plan staviti stvari koje se tiču nogometa, a ne zarade i marketinga.

Osim toga, moraju odabrati pravog menadžera, nekoga tko će ih izvesti na pravi put i vratiti im identitet. Koga god odabrali moraju biti strpljivi, jer godine pogrešnog rada i „guranja problema pod tepih“ se ne mogu ispraviti preko noći.

Komentari 1
Komentiraj, znaš da želiš
  • Default avatar - Ceca M
    Ceca M Subota, 29.12.2018. u 16:05

    Top članak. napokon da nešto naučim na ovom portalu... može ovakav neki tekst za Arsenal?

Message