Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

O 'paljbi' po maturantima: A svi mi, kao, nismo bili takvi?!

Možda si ti s osamnaest bio savršen po svim kriterijima (svojim vlastitim), ali ja ću ti otvoreno reći da sam ja bila miljama daleko od toga.

Autor Nina Slišković Goleš / ruzruzmarin.com

Prije nego napišeš Facebook status iz kategorije „ja sam uvijek ispravan“ i počneš skupljati jeftine lajkove na temelju toga što su se maturanti, gle čuda, na svojoj norijadi iznapijali prije podneva, a nekolicina njih je zapjevala neku Thompsonovu pjesmu, što je sasvim dovoljno da ih ti, uvijek ispravni, proglasiš generacijom bez ikakvog potencijala, ajde se sjeti sebe s 18. Prije nego onu svoju samoprozvanu liberalnost i otvorenost zamijeniš za virtualno osuđivanje djece od 18 godina, jer si načuo negdje da slušaju cajke, koje su im, usput rečeno, u nasljeđe ostavile tvoje generacije, sjeti se što je tebi u glavi bilo kad si bio njihovih godina. Prije nego ih prozoveš generacijom ograničenih svjetonazora, sjeti se da ti ti taj koji si ih upravo, s puno više godina u dupetu, etiketirao i osudio na temelju njihovog glazbenog ukusa.

Možda si ti s osamnaest bio savršen po svim kriterijima (svojim vlastitim), ali ja ću ti otvoreno reći da sam ja bila miljama daleko od toga. Pucali su me hormoni, imala sam svoje hirove i đireve zbog kojih bih se danas ispljuskala da mogu, roditeljima sam zadala toliko sijedih da ih ni ti sa svojom savršenom peticom iz matematike ne bi mogao pobrojati, u školi sam bila nemoguća, redala sam jedinicu za jedinicom, koliko god su kućice u imeniku dopuštale, a jedini problem u životu mi je bio što ako mama ode na informacije i za vikend ne budem mogla van. Okej, slušala sam glazbu koju bi vjerojatno ti, uvijek ispravni, odobrio, ali to me ne čini baš puno sjajnijim primjerkom osamnaestogodišnjakinje. Niti me sve ovo gore navedeno svrstalo u kategoriju uzaludnih. Imala sam osamnaest, bila sam dijete, mo’š misliti što sam ja znala o životu i svijetu. I ispala sam skroz okej na kraju.

Život počinje nakon osamnaeste

Kad ručnikom makneš sa sebe zadnje tragove ljeta, tog najdužeg ljeta u životu, onda počinje stvarnost. Kad te roditelji prestanu držati pod staklenim zvonom i tražiti opravdanje za svako tvoje sranje, koje je realno neopravdivo ikako drugačije osim činjenicom da si još dijete. Kad iz srednje škole gdje je uvijek postojao neki profesor koji je potezao za tebe, gledajući širu sliku od lupanja hormona u glavu i naslaganih jedinica u imeniku, kao moj profesor Škifić koji bi moju uplakanu mamu tješio riječima „ma pustite jedinice iz matematike, vi ste odgojili čovjeka“, e pa kad iz toga dođeš na fakultet gdje si broj u nizu i gdje nitko neće potegnut za tebe ako ne potegneš sam, tu počinje odraslost. Kad počneš razmišljati svojom glavom, shvaćati uzročno posljedične veze, tražiti dublje razloge, smisao, razmišljati o onome što je prikladno, a što ne, kad počneš koristiti taj mozak koji ti je u glavi u one svrhe za koje je namijenjen, kad počneš mijenjati žarulje, posteljine, kad prokljuviš veš mašinu i mijenjanje osigurača, bez da prvo plačući nazoveš mamu i tatu… e tu počinje život.

Do tog trenutka, mi pričamo o djeci

Ti si taj koji je opterećen politikom, ratom, ustašama, povicima, ispravnim ili krivim domoljubljem… Oni samo pjevaju Thompsonovu pjesmu. Ti si taj koji tako lako osuđuje, zatvoren je, ne pruža prilike, etiketira sve i svakoga po defaultu… Oni samo slave svoj posljednji dan škole.

Ti si taj koji je danas pokazao da ima problem, oni se simbolično pozdravljaju s djetinjstvom. Odmahni rukom i reci „djeca, život ih tek čeka“ i pusti ih da uživaju još malo.

I ti si bio taj isti maturant, samo si to zaboravio.

Izvorni tekst pročitajte ovdje

O autorici:


Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.


Fotografija: KovaZG Photography


 

Message